Pustite me da dišem
Da plačem i da vrištim.
Pustite me da pjesme pišem
Da sebe ne poništim.
Pustite me da se radujem
Sitnim, malim stvarima
Da se drugima obradujem
I njihovim iskrenim darovima.
Pustite me, jer vaše norme
Guše normalne i hrabre ljude.
Pretvaraju ih u osobe bez forme,
A istovremeno više od svih nude.
Pustite me i živite svoje živote
Bez da imate potrebe umanjiti mene
Kako bi se prikazali licem dobrote
A zlom su pokrivene vaše dileme.
Ma pustite me, jer ja nisam vi
I to ne želim nikako biti.
Nisam prazna, loša glumica - nisam mi
Koji nemaju hrabrosti slijediti životne niti.
Pustite me, jer slijedim svoje snove
Nikad nisam odustala od njih - niti želim,
Da bi se poklonila uz vaše dlanove
Dobivajući potvrdu osmjehom kiselim.
Ne diram vas, nit vas što tražim
A vi uporno nešto nudite.
Meni vi ne trebate da se snažim,
Što se mene tiče samo budite.
Umanjiti me možete u samo jednoj riječi
Al to ne znači da je to baš tako,
Al neka ako to vašu dušu liječi
Ako vas tješi da zlo nije naopako.
Pustite me da budem ono što jesam
Jer vam ne oduzimam snove.
Možda vaše nezadovoljstvo potresam
Jer su vam loše životne osnove.
Pustite me, jer mi je dosta
Tih lažnih priča vaših života
Pustite me, jer ovo posta
Farsa vaših takozvanih divota.
Knin, 13.05.2019. 05i49
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
