Zaboravili smo na korizmu
I živjeli smo kao vjeru u poluateizmu.
Nismo hodali pustinjom svojih duša
A ta nam je bila potreba najsuša.
Gospodine, oprosti nam vjeru bez vjere,
Oprosti nam ne poniznost bez mjere.
Oprosti nam tu zaluđenost bez duha
I mržnju kojom se hranismo umjesto kruha.
Možda u ovoj prisilnoj korizmi
Napokon shvatimo koliko smo prazni,
Koliko smo čemerni, bijedni i mali
I dignemo se iz blata u koje smo pali.
Ne, nisam tu da sudim.
Tu sam da ljubim,
Svim žarom srca svoga
Tebe Gospodina Boga moga.
Ne, nisam tu da se bojim.
Tu sam da nadom gorim
Ponizno sklopljenih ruku
Prihvaćajući, tražeći pouku.
Ne, nisam tu da budem veća
Tu sam da budem boreća,
U tuzi koju čovjek stvara
U virusu koji svijetom hara.
Ne, nisam tu da budem malovjerna
Tu sam da ti budem čvrsto vjerna.
Da se preko moje male vjere
Pomaknu planine i duša opere.
Da, križam se znakom križa
Znakom tvoje muke koja je bila teža.
I čvrsto vjerujem u bolje sutra
U ljepotu nakon Uskršnjeg jutra.
24. 03. 2020. 7i23
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
