U rano jutro dok glazba
Taktovima razvaljuje zidove
Dok ptice čeka gozba
Uz sunčane bridove.
Baš tad sjećanja naviru
Tražeći sebi čudnu slavu
Čudno po crticama zaviru
Bespomoćno pune glavu.
Jutrom suze rone obrazima
Odupiranjem ne rješavaju ništa
Jer pjesnik se nalazi u porazima
Gradeći im siluete bista.
Baš tad on je slabo najjači
U pisanju svojih rima
Jer za njeg se tuga kači
Kao snijeg u nagovještaju zima.
U ta rana jutra puna apatije
Puna emocija i taktova
Puna neobjašnjive empatije
On stvara zbirku hitova.
Jer pjesnik je posebna vrsta
Koja se ne da riječima opisati
Njegova tuga je kameno čvrsta
On je ne da iz sebe obrisati.
A onda kada život vodi dalje
On osmjehom časti sve
Poruku smjelo dalje šalje
Da tuge uništavaju posve.
I da samo rijetki nju balansiraju
To su hrabri melankolični pjesnici
Jer oni se kroz nju afirmiraju
Oni su smjeli života vjesnici.
Ah, ta rana jutra pjesničkih sloboda
Samo rijetki pronalaze svrhu
Samo rijetki oblače halje oda
Tražeći put s dna prema vrhu.
Knin, 28.04. 2019. 07:46
YOU ARE READING
Poezija - Hod Života
PoetryKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
