Na tom putu tzv. zvjezdanog sjaja
Jedna zvijezda polako se gasi.
Oblačeći svjesno halju kraja
Gledajući ljepote koje postaju užasi.
Osudiše je veće zvijezde, mjesec i sunce
Kao zauzimala je njihova mjesta
Krala im je kao njihov sjaj, te vrhunce
A samo je hodala putem te ceste.
Zar da se bori da se ne ugasi?
Zar da se pravda za ono što nije?
Ne smije biti ono što je krasi,
Ima li smisla dalje takvoj agoniji?
Polako se gase te zadnje zrake svijetla
Te zadnje želje njenog životnog križa.
Jer što god drugi rade ona je bacala
Kao krivi sjaj u tuđe mjere kaleža.
Nit je sudjelovala u tim sudnostima
Nit je tražila za sebe nit malo prostora
Što god radila u svojim budnostima
Kriva je iza tih prozirnih zastora.
Zvijezda pozdrav šalje svima koji joj sude
Poručujući da nikad loše radila nije
Niti planirala ikakve osude ni ponude
Niti organizirala ikakve akcije.
Zato se gasi za sve te teške osude
Kojima je obukoše bez da je pitaše
Kojima joj izrekoše teške presude
A dal je kriva?
Znat će oni koji ove stihove iščitaše.
Knin, 01.05.2019. U 8 i 21
VOCÊ ESTÁ LENDO
Poezija - Hod Života
PoesiaKad se rodiš drugačiji nagrađen okom srca i pjesmom uma tad ploviš morem stvaranja......❤ Pjesme koje sam pisala do sada i koje ću dosljedno dodavati ovdje. Hvala na čitanju!
