Izgubljena ljubav ✔ *UREDĐUJE SE*

Prolog

Čekam u redu za ulazak u bus. Još tri starije gospođe pa ću se napokon moći opustiti uz muziku. Osvrnem se oko sebe te malo bolje pogledam kolodvor. Skoro svi peroni su popunjeni busevima i ogromnom količinom ljudi. Svi se naguravaju da što prije uđu i da se smjeste. Ne razumijem di žure. Na karti im piše njihovo mjesto pa ga neće izgubiti.
„Gospođice?“ iz misli me prekine vozač.
„Ispričavam se.“ nasmijem mu se te torbe stavim u spremište i uđem u unutrašnjost busa.
Sjednem na zadnje mjesto do prozora. Moje najdraže. Odmah stavim slušalice te muziku pustim na najglasnije. Još jednom promotrim kolodvor prije nego li se bus pokrene. Situacija je i dalje ista.
Pjesme se mjenjaju sve dok ne dođu do moje najdraže. Tu stavim da se vrti nekoliko puta. Good life. Svi misle da naslov te pjesme opisuje moj život, ali zapravo nije.
Svi misle da moj tata koji je vlasnik ogromnog lanca hotela i moja buduća maćeha koja je poznati fotograf imaju utjecaj u moje školovanje to jest moje odlične ocjene. A to nije istina. Za svoje ocjene se sama borim, nekad i do krvi. Naravno, moji puno zarađuju pa imam i puno mogućnosti, ali se ne hvalim s time jer nisam jedan od onih snobova koji se prave da pare mogu kupiti sve. Tata me je uvijek učio da to što imamo novac ne znači da se njime moramo razbacivati i da mi nismo ništa bolji od nekog čovjeka koji ima prosječnu plaću.
Taman kad pomislim da je on dobar čovjek, sjetim se zašto sam uopće ovdje.

Flashback
„Ali, ne želim. Cure su ovdje.“ bahato mu odgovorim.
„Ne zanima me, Kim. Ideš i gotovo.“ vrati mi istim tonom.
„Ne idem. Vidla sam ga neki dan.“
„Taj tvoj neki dan je bio prije mjesec dana. A i obećala si.“
„Nisam ja ništa obećala. A šta da radim tamo, a?“
„Društveno si dijete, naći ćeš si ti već neku zanimaciju. Haley i ja sada idemo na zabavu, a ti se javi dedi da se dogovorite.“
Ljutito puhnem te odem u svoju sobu. I ja sada jebeno moram ići u jebeni kamp i provest jebeno ljeto u jebenoj vukojebini. Šta me briga šta dedu nisam vidjela mjesec dana? Nije ga meni problem pozvati na Skype pa da pričamo. Ali ne, Kim mora ići u kamp s nekim jebenim nogometašima. Tako sam bijesna.
Uzmem mobitel te svojim frendicama napišem da ništa od naših silnih planova o tulumuranju, traženju dečkiju, pijančevanju jer ja moram kod dede.
Odmah potom nazovem dedu.
„Halo, milo. Eric me je zvao i rekao odlične vijesti.“ javi se previše veselo.
„Zavisi za koga. Kada idemo?“ upitam drsko jer sam i dalje ljuta.
„Sutra. Tata ti je kupio kartu za bus. Ja ću doći po tebe na kolodvor.“
„Oki. Vidimo se, cao.“ prekinem odmah.
Neda mi se pričat s njim jer se moram spremiti. Krenem u svoj walk-in ormar te izvadim kofer i jednu veliku torbu. Tamo ću ipak biti nekih dva mjeseca.
Potrpam neke majice, haljine, suknje, hlače, nekoliko tenisica i štikli, kozmetiku i ostale stvari. Kofer, torbu i torbu za gitaru stavim kraj vrata.
Šta da sada radim? Hm, hm, hmmmmm. Ne da mi se ništa.
Znači da gledam film. Upalim laptop te njega, čokoladu i Jack Daniels stavim na krevet.
Upalim film kad mi zazvoni mobitel. Ufffff, ko je sada?
„Halo.“ mrzovoljno se javim.
„Ohoho, neko nam nije dobro raspoložen.“ javi se nasmijan glas Haley, a u pozadini mogu čuti laganu violinu.
„No shit, Sherlock, ono. Moram u jebeni kamp već sutra.“
„Ajdeee, možda neće biti tako strašno.“
„Vjeruj mi, ako me samo neko proba taknut dok ću bit mrzovoljna, ruku ću mu otkinut.“
Ona se samo glasno nasmije.
„Daj, nemoj se smijati. Ja tu patim. Ajde, odi se ti zabavljati. I mene čeka mali party.“ tiho se nasmijem dok otvaram bocu.
„Da pogodim; Nema predaje, čokolada, Jack Daniels i cigarete.“
Fuck, zaboravila sam cigarete. Iz ormarića uzmem jednu kutiju.
„Zaboravila sam cigarete, ali da.“
„Hahaha, samo nemoj puno.“
„Neću, cao.“ pozdravi me pa prekinem.
Haley je tako draga osoba, obožavam ju. Ona je zaručnica mog Papa* i moja buduća maćeha, ali smo se dogovorile da ju zovem imenom. Sjećam se točno dana prije neke tri godine kada sam ju upoznala. Tada su ona i Papa hodali 8 mjeseci. Papa ju je toliko uplašio da ju možda neću prihvatiti da je jadna tokom večere non-stop mucala. Ali smo se na kraju savršeno skompale. Tako da se ona za mjesec dana uselila kod nas. Bili su još dvije godine cura i dečko pa ju je Papa zaprosio. I onda su opet misli da ju neću prihvati, ali sam zapravo sretnija od svih njih. Papa je napokon našao nekog koga voli i ko njega voli. I curu koja ga ne iskorištava i ne naziva mene nekim derištem. Nju sam nakon nekog vremena počela zvati Dona* jer ju to baš opisuje.
Jooj, previše razmišljam.
Napokon upalim film te se zavalim među jastuke na krevetu.
End of flashback

Kasnije sam još nazvala cure da im ponovim lošu vijest, ali su to nekako dobro podnijele. One isto idu negdje na more, ali mi nisu htjele reći di. Jazavke jedne. Nisu se još ni javile. Dok se one sunčaju na plaži, ja sam tu u busu i gledam drveće i razmišljam kako imam još tri sata do odredišta.
Počelo mi je biti dosadno. Malo pogledam ljude koji su sjedili oko mene. Svi neki stari i svi spavaju. Odustanem od ideje da nađem nekog slatkog dečka za flert neki pa se vratim u prijašnju poziciju. Pojačam muziku na najjače te se potpuno odcjepim od svijeta.
Još samo tri sata, još samo tri sata.

*Dona- gospođa
*Papa- tata