Izgubljena ljubav ✔ *UREDĐUJE SE*

7. "A ugriz?"

„Gotova?“ upita me Peter.
„Samo da zavežem kosu.“ blago se zaderem iz kupaone.

Završim s vezanjem te uzemem futrolu za trčanje već spremnu i zavežem ju oko lijeve nadlaktice.
Izađem van te me on odmah zadovoljno odmjeri. Učinim istu stvar. Bio je isti kao i ja; sav u crnom. One je imao majicu bez rukava i kratke hlače, a ja trenirku do koljena i sportski grudnjak.

„Buljiš.“ ponosno mu se nasmijem te stavim mobitel u džep trenirke.
„Zar ti futrola na ruci ne služi za mobitel?“ upita.
„Danas ne.“ prođem kraj njega da vidi šta je unutra te odem u hodnik.
„Mogu ti reći da me ne čudi.“ kaže kada izađemo iz kampa.
„Ohoho, to mi je prvi put neko reko. Svi misle da sam neka svetica pa bi se začudili i da primim to.“
„Hahah, i meni si se tako činila na početku, ali kada sam vidio kako flertaš, znam da nisi. A što se tiče cigareta, jučer si bila umorna, otišla si van i kada si došla bila si euforična.“

Krenem lagano trčati, a on uhvati tempo sa mnom.

„Možda je bilo od votke.“ zagonetno mu se nasmijem.
„Ne bi bilo samo od toga. A i osjećala si se malo, tako da…“
„A gle, moram i ja imati ispušni ventil. Ubrzajmo malo.“ kažem kada se nađemo na ulazu u šumu.

Nakon sat vremena trčanja po šumi i natjecanja ko je brži sjednemo na neke panjeve.

„Ja… ja sam… mrtav.“ kaže Peter zadihano.
„A kaj da ti ja radim kada ne znaš kaj je kondicija.“ slegnem ramenima „Da još nekoliko dana trčiš ovako, saznao bi šta je to.“
„Kim, jel ti to mene zoveš na još nekoliko dateova?“ par puta digne i spusti obrve.
Približim se te mu šapnem na uho „Nazovi to kako hoćeš, ali želim da sutra budeš u mojoj sobi u šest.“ ugrizem ga za uho na što on zastenje. Vratim se na svoj panj te zapalim jednu cigaretu.

„Prava svetica.“ nasmije mi se.
„Aha. Oćeš?“ ponudim ga, a on odmah pristane.

Bacim mu cigaretu i upaljač. On ih vješto uhvati te zapali.
Promatram svaki njegov pokret dok uvlači dim, miče cigaretu s prelijepih usana i ispušta dim van. Čovjek zna šta radi.

„Opet buljiš.“ kaže.
„Smeta li ti to?“ pogledam ga u prodorno crne oči.
„Ne, uopće.“ namigne mi što mene navede na smijeh.

Meni treba lik baš poput Petera, lik koji je zajebant i koji zna lijepo flertovati.

Ispušimo svih šest cigareta te krenemo na kavu. Curama pošaljem poruku da smo za tri minute u kafiću.
Peter mi otvori staklena vrata te rukom pokaže da prva uđem. Nasmijem se na tu gestu te odmah krenemo do šanka. Primjetim da Emina i Lejla sjede za stolom odmah do vrata. Kada uđemo, one skinu naočale te ga nekoliko puta odmjere i nešto krenu šaputati.

Leona nas dočeka za šankom te ga također odmjeri. Jel one shvaćaju da je on moj? Luđakinje. Nasmijem se na svoje misli te Peter naruči dvije kave.

„Odmah.“ Leona ga još jednom odmjeri na što se ja moram nasmijati. Sjednem na visoki stolac te se naslonim na šank.
„Što je smješno?“ Peter mi se približi.
„Ništa.“ još se više nasmijam. Koji sam ja idiot, hahaha.
„Kako ništa? Zašto se onda smiješ?“ rukama me primi za struk te me više približi sebi.

Krajičkom oka vidim kako se Emina drži za srce, a Lejla se zagrcne s nečim.

Na to se opet počnem smijati te, da još malo zasladim situaciju, šapnem Peteru na uho „Reći ću ti kasnije.“
Ovaj put se Peter meni približi na uho „A ugriz?“

Odjednom se čuje zvuk lomljenja stakla. Peter se udalji od mene te oboje svoj pogled preusmjerimo prema stolu do vrata.
Emina skuplja staklo sa stola koje je, pretpostavljam, ona slomila, a Lejla joj pomaže te me krajičkom oka zaprepašteno gleda. Možda bih trebala spomenuti da obje znaju čitati s usana pa vjerovatno znaju što mi je Peter rekao.
Konobarica doleti do njih te pokupi svo staklo.