Zaboravi broj mog telefona🔚

2

"O jadnice! Kako je mogao to napraviti!?"-kaže Ana dok je ispijala ledenu kavu.

Gabrijel je stajao pokraj prozora buljeći u daljinu. Izgledali smo više manje isto i kada god bi bili negdje skupa odmah bi svi zaključili da smo brat i sestra. Oboje smo malko tamnije puti sa svijetlijom smeđom valovitom kosom. Jedina razlika, što se tiče izgleda, bile su oči. Njegove su tamno smeđe dok su moje svijetlo zelene. Ana, naša starija sestra, za razliku od nas izgledala je potpuno drugačije. Ima jako mršavu figuru i blijed ten na koji se nadopunjavala tamno smeđa kosa i svijetlo smeđe oči.

Gabrijel ju je pozvao da što prije dođe. Ne zbog njega već zbog mene. Bila sam izvan sebe. Teško sam disala dok sam zaključavala vrata nakon odlaska onog kretena. Dok smo stigli do dnevnog tada sam se počela tresti na rubu suza. Tek sada mi je došlo u glavu to da sam toliko vremena provela sa jednom običnom šupčinom i da sam se gotovo udala za njega. Zar imam tako lošu intuiciju glede partnera!? Tu je pridonijela i moja tvrdoglavost. Bože koliko sam se svađala i opirala od obitelji zbog njega. Udaljila sam se čak i od Gabrijela i Ane.

"No dobro curo što sada?"-upita me Ana dok je Gabrijeli dalje duhom izbivao.

"Moramo nazvati sve. Otlazati sve."-kažem umorno. Naravno da onaj kreten neće pomaknuti prstom te će sav posao meni ostaviti.

Cijelo popodne provele smo zivkajući rodbinu i ostale pozvanike. Gabrijel je u pola akcije otišao ispričavajući se da ima posla. Kada smo sve završile otvotile smo bocu rose vina te sjele svaka na svoj kauč. Ispričala sam joj o tome kako sam ranije tog dana, nakon što sam napustipa hotel, popila nekoliko čašica te sjela za volan. Također sam joj rekla za muškarca kojrg sam 'zguzila' s autom. Onaj dio s nagodbom sam izostavioa.

"Je li zgodan?"-upita me dok je vrtila čašu među prstima.

"Nisam ga baš dobro vidjela kako su mi se naočale skršile, a znaš da sam bez njih 'ko čorava kokoš."

"Ah pegulo jedna!"-kaže smijuljeći se. Ne podnosi baš najbolje alkohol.

"Pa što ste pričali? Ako nije tajna."-kaže rumenih obraza.

"Ma ništa posebno. Razmijenili smo kontakte i-"

Baš kao da sam ga dozvala, na mobitelu mi se pokaže njegov broj.

"To je on?"-upita Ana.

"Bože što sada hoće!?"-uzdahnem naživcirano.

Sjetim se njegovih riječi koje me odmah još više naživciraju. Odbacim poziv.

"Što radiš!? Zašto si to napravila?"

"Ne želim sada i njega slušati!"-kažem malko nadureno. Nije prošla ni minuta, a mobitel mi opet zazvoni. Iz ovog poziva osjetila sam čudne trnce u trbuhu.

"Javi se kozo!"

Na Anin pritisak se javim.

"Ha-"

"Ovo ti je prvi i zadnji put da mi poklapaš."

Utrnem na mjestu od njegovih oštrih riječi. Ana me pogleda upitno. Vjerojatno sam napravila gorak izraz lica.

"Ok."-izustim stisnutog grla.

"Sada češ se nacrtati na ovoj adresi što prije možeš. Dobiti češ paket koji potom donosiš na drugu adresu."

"Ali rekao si sutra-"

"Odmah."

"U re-"

Prekinuo je prije no što sam završila. Sestra me čudno gledala dok sam izmišljala izgovor u glavi.

"Pretpostavljam da te želi vidjeti."-kaže te stavi čašu na stol i uzme svoju torbu.

"Oprosti..."

"Ccc! Ne govori to! Uživajte!"-kaže te uz osmijeh ode.

Adam P.O.V.'s

Sjedim za stolom čekajući da dođe. Jednom rukom sam okretao mobitel na stolu dok sam drugom naslonio bradu. Zamišljao sam kakva će ući. Ljuta? Rasplakana? Bijesna? Zabavljala me pomisao da ju držim u šaci. Ovo jutro mi je došla kao naručena. Baš sam jutros otpustio svoju asistenticu koja je bila previše iritantna. Nisam vidio zabavu u njoj, a i sve je radila kao po špagi. Baš u tom trenutku, kada sam pričao s njom na mobitelu, ova luđakinja me spuca od zada. Nije me briga za auto. Ona mi je bila bitnija. Potrčao sam do nje i vidio je ondje kako sjedi uplakana. Nije mi trebalo dugo da zaključim kako ju je ostavio dečko. Buljila je u mene kao koza. Usputno izgledala je strašno. Nikada u životu nisam vidio luđu-

Vrata se otvore bez kucanja. Bila je to ona. Sva izvan sebe. Zadihano je došla do stola i lupila s čašom kave od stol.

"Ovo je previše! Neću ti se više javljati ako me budeš ovakvo što tražio opet."

"Kako češ znati ako se ne javiš?"

"Ti...! Rekao si sutra! Dovoljno mi je bio težak dan i bez tebe!"

"Kolika ti je dioptrija?"
Nisam mogao podnijeti da onako škilji očima.

Kao da sam ju polio hladnom vodom uspravi se te me zbunjeno pogleda.

"Minus 3,50 na oba oka. Zašto?"

Nisam joj odgovorio već sam uzeo mobitel i poslao mail osoblju da donesu model iz nove kolekcije s tom dioptrijom.

"Nisam te zvao samo zbog kave."

Zastao sam i pričekao njenu reakciju. Prilično je temperamentna osoba. Može se u sekundi i rasplakati i poluditi.

"Što?"-kaže smireno.

"Večeras ideš sa mnom na jednu večeru."

Gledala me neko vrijeme zbunjeno. Kao da joj mozak nije procesuirao ovu informaciju. Ustanem sa stola i dođem do nje.

"Jesi razumijela? Zašto šutiš?"

"Nije...nego-"

Na tren se zacrveni. Zakolutam očima.

"Nije ništa od toga što ti se vrti po glavi."

Na moje riječi ustukne te me pogleda ljutito. Baš je slatka kada se ljuti.

Evo jošjedan nastavak! Novi uskoro!