Najveća pegula naleti na najveću nevolju u gradu. Gina je djevojka koja je upravo ostavila zaručnika jer je saznala da ju je godinama varao. No ona i dalje vjeruje u sretne završetke iz bajke okrunjene brakom. Adam je mladi i poželjni neženja koji n...
Skrila sam se u okolici grada daleko od očiju savjesti. Od onog kišnog dana više ga nisam vidjela. Provodila sam dane pripremajući knjigu koja se uskoro objavljuje. Ironično napisala sam ljubavni roman o drskom biznismenu i djevojci iz predgrađa koji su ugovorene zaruke okrunile brakom i mnoštvom djece.
Čula sam da je pobjegao u Njemačku. Gabrijel je vidio na story-u ig-a prije no što ga je ovaj blokirao. Svojima sam rekla da nam nije išlo i da smo se jednostavno razišli. Odmah nakon onog dana dala sam zlataru da mi skine prsten koji čuvam u ladici među odjećom. Ne razmišljam uopće o njemu. Imam osjećaj da smo se razišli prije tisuću godina. S Lily se još nisam čula i očekujem objašnjenje.
Mnoštvo osjećaja vrvi u meni, ali reakcija nikako da ispliva na moje lice. Krasila ga je grotesna ravnodušnost. Kao da nije dosta što mi je obilježio prvi put. Znam da ništa nisam imala s Leom. Nakon Adama znam. Nisam nikome govorila o ovome. Čak ni svojoj sestri koja je posumnjala u jednom trenutku. Bojim se kako će reagirati. Bojim se kako ću se ja osjećati nakon toga. Sve to me izjedalo, ali ne dovoljno da puknem pod emocijama. Treba mi to. Znam da će mi biti lakše. U jednom trenutku mi je prošla oštra i kratka ideja da si oduzmem život. Kada sam shvatila što mi je palo na pamet prestravljeno sam se naslonila na zid prekriženih ruku. Stajala sam tako satima.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Gina!? Jesi li dobro!?" Bila je to moja vjerna sestra Ana. Trenutno je radila u gradu te sam se sklonila kod nje u maleni stančić u predgrađu.
"Nisam Ana. Ne mogu više."
"Zašto mi se ne povjeriš. Što se dogodilo među vama?"
Tada sam ju pogledala u očaju. Tog trenutka kada su se naše oči srele nešto u meni se uznemori te joj izneredim stan svojom bljuvotinom. Dok smo čistile ona uzme torbu i izađe te se ubrzo vrati.
"Evo mila. Da budemo sigurne." Izvadi iz torbice ono što i ja imam u svojoj torbi, ali nisam imala hrabrosti iskoristiti ga.
"Ne mogu..."
"Kako to misliš ne možeš!? Hajde!"
Nakon nekoliko minuta i dalje smo sjedile svaka na svom kraju kauča s testom na stolu. Obe smo oklijevale.
