Zaboravi broj mog telefona🔚

46- Toliko Ju Volim

Trebalo mu je neko vrijeme da se sabere. Nije ni brisao suze. Same su padale u skrivale se u čupavoj bradi. Svi smo u tišini strpljivo čekali da otkrije svaki dijelić te noći. Napokon je krenuo!

"Sve je počelo od kada su Adama poslali u drugu državu. Kako smo tada zajedno išli na isti fakultet tako smo počeli kratiti vrijeme zajedno. Iz početka je sve bilo prijateljski. Tada sam još uvijek tugovao za tobom." - pogleda na kratko mene te opet spusti pogled.
" Pomogla mi je da te prebrodim. Ona je btinula o mojim ranama, a ja o njenim čežnjama. Često je partijala i mene vodila sa sobom. Tada je otkrila i razvila svoju ovisnost. "

Pogledali smo ga u čudu. Shvatio je da mora biti specofičniji.

"Droga. Uzimala je drogu. Ja sam ju neko vrijeme pokrivao, ali kada je prešla granicu... Natjerao sam je da prestane. Bar sam tako mislio. Zavolio sam ju."

"I ona je tebe." - kaže Kasandra. Izgleda da ona sve već zna o njima.

"Da... Planirali smo mu reći čim se vrati... Ali preduhitrio nas je. Ja sam otišao iz njenog stana prije njegovog dolaska. Nakon malo više od sat vremena nazvala me da ju pokupim. Rekla je da joj je dosta i da meli pobjeći. Znala mi je spomenuti kako njeni roditelji vrše pritisak na nju da se uda za njega. U toj ideologiji su ju odgajali. Ti Kasandra to najbolje znaš."

"Da..."

"I tada je bila pod drogama. U auto smo se posvađali. Nisam ju htio oženiti sve dok ne bude čista. Taj dan sam ju vozio u jednu od komuna. Ona to naravno nije htjela. Posegnula je za moj volan..."

Na trenutak se stresao. Na njegovu tišinu prošla me jeza.

" Otac me odvukao od svega toga. I tada sam ju htio oženiti, ali rekli su mi da je nastradala one večeri. Adam me proklinjao. Izgubio sam djevojku koju sam istinski volio i najboljeg prijatelja u jednoj noći..."

Opet me pogleda. Ustuknrm na njegov pogled ispunjen očajem i tugom. Tada, nakon dugo vremena, opet sam mogla vidjeti starog Lea. Onog dobrog i brižnog Lea.

" Oprosti Gina. Nemam izgovor za gadosti koje sam ti učinio. Mrzi me. Preziri me do kraja života . Zaslužio sam sve najgore."

Uzmem mu ruku na što se on ukoči. Gabrijel skoči sa stolca kako bi me obranio. Pogledam ga u oči.
"Možeš se iskupiti. Svi možemo biti sretni."

"Kako?"

"Pođi s nama." - kaže Kasandra prekriženih ruku u kutu sobe. Nisam ni primjetila kada se udaljila od nas.

"Gdje?"

"Berlin." - odgovorim mu kratko.

Za nekoliko sati već smo bili u avionu za krajnju destinaciju. Što smo se više približavali to sam postajala sve više napetija. Gabrijel me tješio kako bi svaki stariji brat. Isto tako mrko bi pogledao Lea te se vratio svom laptopu. Kasandra je bila nervoznija od mene. Stalno je posezala za mobitelom te ga bacala na sjedalo do nje. Zaspala sam nevoljko. Morali smo se odmoriti za ono što slijedi. Nažalost san me nije služio, već još više umarao. Sanjala sam kako stojim iza visoke ograde dok je s druge strane Adam s njom. Tada mi dijete potrči u naručje. Dok ga on poduže Lejla mi uputi otrovan pogled. Trznem se te ispred sebe ugledam Gabrijela.

"Stigli smo."

Stigli!? Koliko sam spavala?? Izgubljena i zbunjena sam nekako izašla iz aviona. Svjetlost me zasljepi. Brzo smo ušli u automobil. U jenon smo bili Kasandra, Gabrijel i ja.

"Gdje je Leo?"

"On ima svoj zadatak ne brini. Bolje se brini kako ćemo te urediti da donekle sličiš na ženu. - kaže Kasandra istovremeno tipkajućina mobitel.