Zaboravi broj mog telefona🔚

25-Nova Vijest

Gina P. O. V. 's

"Ana!"

"Gina."

Čvrsto sam zagrlila sestru te joj pomogla s teškim torbama. Nešto je u zraku bilo čudno. Zračila je čudnom energijom. Bila je gotovo hiperaktivna. Kada je sjela za stol tada sam bila sigurna da donosi neku vijest. Nježno je osmijehnula gledajući me suznih očiju.

"Što se događa?" - pitam ju dok sam točila crno vino.

"Samo...sjedni."

"Plašiš me."-poslušam ju te sjednem. Ispred svake od nas stavim po jednu čašu sjajnog crnog vina. Pogledala je čudno čašu te se opet osmijehnula.

"Popij i moju čašu. Ne mogu biti."

"Što nisi rekla! Donijet ću ti onu sodu što najviše voliš."

"Gina stani." - uhvati me za ruku te mi nešto stavi ispod nje. Pogledam ju začuđenog pogleda. Ispod ruke se skrivala malena slikica. Nisam se usudila spustiti pogled.

"Sve je u redu ludice. Možeš pogledati." - nasmije mi se dok sam ju prestrašeno gledala.

"Ako je ono što mislim da je..."

"Samo pogledaj!" - otvori mi ruke tako da mogu pogledati malenu plavu slikicu na kojoj nisam mogla puno razaznati što je što, ali sam sigurna da gledam u svoju nećakinju ili nećaka.

"Ana!"

"Da..."

Pričale smo do kasno u noć. Izgleda sretno i smireno. Kada sam ju pitala za oca djeteta samo je odmahnula rukom.

"Nema sreće u njemu. Previše voli sam sebe."

"Jesi mu uopće rekla?"

"Da. Nije zainteresiran."

"O Ana..."

"Ne Gina. U redu sam. Stvarno."

"Znam, ali... Ako te nešto muči znaš da možeš sa mnom pričati."

"Ma znam." - kaže te pogled odvrati što dalje od mojih očiju. Na odrazu od prozora ugledam njeno vješto skrivano tužno lice.

Sutradan je cijela obitelj saznala te je stavila Lily na njeno mjesto. U sjenu. Majka je pripremila obilnu večeru na kojoj su svi morali doći. Dok sam pomagala u kuhinji primjetila sam kako se Gabrijel i Lily svađaju. Nisam mogla, a da ne uzdahnem tužno na što me majka pogledala puna znatiželje.

"Gina nešto te muči."

"Nije majko..."

"Znam ja. Ne možeš mi skriti. Kad budeš spremna dođi. Čekat ću te." - kaže tajanstveno te ode probuditi oca koji je već kunjao na svom dijelu kauča.

Majka i otac nisu znali za Aninu situaciju s njenim.... Nesretnikom. Nije imala hrabrosti reči im cijelu istinu ma koliko god ju ja napadala zbog toga. Atmosfera za stolom je bila u jednom trenutku toliko napeta da sam ju mogla nožićem za maslo izrezati. Gabrijel i Lily su se cijelu večer gledali preko oka što je oca potiho izluđivalo. Svi smo se brzo nakon deserta razišli. Na vratima sam zaustavila Gabrijela zabrinutog izraza lica. Lily me poprijeko pogledala.

"Što? Ne možeš ga ostaviti samog ni sa vlastitom sestrom!?" - odbrusim joj tiho da majka ne čuje. Nešto je promrmljala te otišla u auto šepireći se s lažnim trbuhom pod rukama.

"Braco ne muči se. Ako ju ne voliš-"

"Ne sada Gina. Laku noć."

Njegov hladni odgovor me zapanjio koliko i tmurni izlaz lica iz kojeg je vapila tuga. Ne mogu ga izvući iz njenih ralja. Misleći na njega uvukla sam se u auto gdje je ubrzo sjela i Ana.

"Što ti je?" - upita me dok je iz pretinca izvlačila čips od slanine.

"Brine me Gabrijel."

"Znam. Jeai vidjela kako ga ona oštrokonđa promatra? Otac se jedva suzdržavao, a da ju ne izbaci van. Pazi pješak."

Lagano usporim te propustim pješaka na zebri. Na trenutak mi se učini kao da je pješak Adam. Trnci mi prođu kroz kralježnicu. Ugasi mi se auto.