Zaboravi broj mog telefona🔚

45-Suze

Kada je došla uzela je gutljaj vode te napravila blagu grimasu. Stavi čašu na stol. Svi smo stajali oko nje i promatrali ju kao životinju u zološkom vrtu. Čim je došla do daha uzela me za mišice i pogledala ravno u oči. U pogledu sam joj mogla vidjeti strah i očaj. Što se dogodilo neustrašivoj Kasandri? Onoj prkosnoj i pakosnoj koja ne poznaje prepreke ni granice. Progutam knedlu.

"Adam-"

Odsijeku mi se noge te naglo sjednem na kauč blijeda kao kreda. Ona sjedne pokraj mene.

"Moramo hitno za Njemačku!"

"Što se događa!? Adam je nastradao?"
U očima mi izbiju prve krupne suze. Uspaničila sam se u trenutku na pomisao da mu se nešto dogodilo.

"Moraš poći sa mnom i to odmah! Adam... Mimi je nastradala u prometnoj nesreći, a Adam plaća cijenu njene operacije. Skupo će platiti za nju."

"O daj prestani govoriti u šiframa i ispljuni više!"-kaže sada ljutito Ana. Karlo ju pokuša smiriti dok se Gabrijel izgubio sa strane.

"Mimi je stradala u prometnoj nesreći te joj je vid nastradao . Operacija koja bi joj mogla omogućiti da progleda eksperimentalna je i jako skupa. Uz troškove što su Adam i Mimi zajedno pokrivali za njihova oca... Sada još i operacija... Adam se odlučio na jednu jako glupu opciju. "

" Koju? "-dlanovi su mi se strašno znojili dok sam čekala odgovor.

" Oženiti će se za Lejlu Knell. Za tjedan dana. "

Svi smo zamukli na njen odgovor. Pogled mi je krao Karlo koji se sav tresao.

" I što hoćeš od mene? "-moje pitanje je unijelo još više napetosti u zraku. Ana me ošinula pogledom dok me Gabrijel gledao s izrazom lica koji k izvodiš?. Kasandra se osmijehne iznenađeno.

"Jel moraš baš sada biti drama queen!?" - pitala me gubeći strpljenje.
Naglo je ustala te mi se unijela u lice.
"Nemamo vremena za tvoje gluposti. Sve što se odvijalo zadnjih mjeseci njena je shema. Pođi sa mnom i sve ću ti objasniti."

"Moram i ja nešto reći." - oglasi se Karlo drhtavog glasa. Ispričao nam je sve o Lejli. Na samu pomisao da su iste krvi zgrožavala me do srži. Tek nakon što je ispričao sve polako su se dijelići počeli sklapati. Ana ga je zagrlila kao podrška.

"Žao mi je. Stvarno mi je žao zbog svega. Trebao sam ju satrti dok sam mogao-"

"Ššš." -Ana mu utiša grozne misli. Nisam ga krivila. Nikada ni ne bih mogla.

"U redu. Sada kada su svi svoje rekli krećemo na naš plan." - kaže Kasandra ponosnim tonom.

U zoru smo krenuli Kasandra, Karlo, Gabrijel i ja. Anu smo uspjeli odgovoriti te je ona sada na putu prema obiteljskoj kući kod majke i oca. Naša prva postaja je gradić u Kanadi gdje smo došli po najbitnijeg pijuna u cijeloj Kasandrinoj igri. Leona. Sama pomisao na njega tjerala me da skočim u ponor. Nisam ga htjela više vidjeti. Sva sjećanja na njega sam duboko potisnula u sebi. Željela sam ga u potpunosti zaboraviti, a opet ću morati razgovarati s njim. I to ni više ni manje nego ga tražiti uslugu. Na putu do brvnare u koju se skrio povraćala sam dva puta. Kasandra me uvjeravala da mi neće nauditi te da je upravo on naš spas.

"Evo nas." - kaže Kasandra te izađe iz automobila. Kada smo stigli do velikih drvenih vrata pozvonimo, ali se nitko ne oglasi. Pozvonimo opet. Ništa. Tišina. Pogledamo se začuđeno.

"Ah ovaj g*vnar." - kaže ljutito Kasandra te počne šakom udarati po masivnim vratima.
"Otvaraj ti skote j*bački n*drkani retardirani!"

Svi smo ju u šoku promatrali. Pretpostavila sam da ima širok raspon riječi, ali ovakav... Nikad. Prizor ispred mene tkerao me u posprdan smijeh, no suzdržala sam se zbog ozbiljnosti situacije. Napokon se vrata otvore, a ispres njih nas je črkao mrzovoljni bradati čovjeku kariranoj košulji. Oči su me podsjećale na nekog. Gledao me iznenađenog izraza lica.

"Napokon! Hajde pusti nas unutra medvjede smrzli smo se čekajući." - uđe Kasandra prva, a za njom svi ostali. Koliba je bila malena, ali udobna. Vatra je šuštala u kaminu te davala dodatan ugođaj topline. Izgleda da sam živi ovdje. Nakon nekoliko minuti razmišljanja pogledam ga kratko. Zapuštena brada i kosa učinila su ga potpuno drugim čovjekom. Da ga vidim na ulici nebi ga prepoznala. Ruke su mu izgrebane i grube od rada. Pretpostavljam od sječe drva i drugih poslova koje obavlja ovdje. Mislila sam da uživa u nekom gradu i da planira povratak u biznis, ali izgleda da sam se gorko prevarila. Sjedio je tiho i potišteno gledajući u sklopljene ruke dok mu je Kasandra govorila. Na kratko me pogledao te sam brzo odmakla pogled. Gabrijel ga je cijelo vrijeme streljao pogledom. 

"Moraš poći s nama."-kaže mu Kasandra te se on na njene riječi trgne kao iz sna. Pogleda ju zbunjeno.

"A zašto? Što bi ja tu mogao učiniti? Već sam dosta štete napravio. Osobu koju sam najviše volio sada ju ne mogu pogledati u oči! Sram me kao malo dijete."

"Ovo ti je prilika da se iskupiš."-izletjele su mi riječi bez razmišljanja. Svi su me u čudu pogledali pa čak i on. Sada nije vrijeme da šutim. Kada sam već započela sada ću i završiti.
"Sada možeš ispraviti sve što si učinio. "

"Žao mi je Gina. Stvarno se kajem-"

"Dokaži."-prekinem ga oštro.

"Lejla je živa."-šapne mu Kasandra. On je na njene riječi skameni. Udalji se od nas te stane uz prozor. Na prvu mi je izgledao kao da plače, no vješto je skrio suze te se vratio natrag.

"Prestanite govoriti gluposti. Umrla je na mojim rukama!"

"Nije. Ako meni ne želiš vjerovati evo pitaj njenog brata!" - oštro mu odbrusi  Kasandra te upre prstom prema Karlo. Ovaj ga pogleda od glave do pete.

"Upoznali smo se." - kaže tiho Karlo.

"Da... Sjećam se tebe."

"Živa je i zdrava. Koliko može biti. Od kada se oporavila postala je potpuno druga osoba. Čak ju ni ja, kao njen brat, više ne prepoznajem. Sada je hladna i zlobna osoba koja će sve učiniti da bude po njenom."

Iznenadila me Karlova otvorenost. Bilo mu je jako teško u početku reći sve ovo. Izjedalo ga je iznutra, a da nitko nije znao.

" Što se dogodilo u automobilu one noći kada ste imali nesreću? "-upita ga Kasandra ravnodušno.

Na njeno pitanje spustio je pogled. Oči su mu se ispunile suzama. Slomio se.

Novi nastavak sljedeći tjedan.