Zaboravi broj mog telefona🔚

33- Karta Za Bijeg

Pažljivo sam pogledala svaku sliku i pročitala svaku rečenicu u izvještajima koje je pažljivo prikupio kako bi mi uništio ono malo ljubavi što osjećam prema njemu. Ne mogu vjerovati da je toliko poremećen da mi na stol stavi ovakvo što. Uhodio nas je od početka.

Možda je ovo istina što upravo čitam, a možda ipak i nije. Ne znam što misliti o svemu ovom. Tko je negativac, a tko heroj? Od bijesa i tuge što su se miješale u meni počnem kidati i bacati papire i slike u zrak. Bijes mi se pretoči u suze koje su se miješale s mirisom tinte od papira u zraku. Moje ludilo omete čuvarica koja se ušuljala u sobu. Kada me vidjela u haljini na kratko zastane iznenađena. To mi je strašno smetalo kao i sama činjenica da sam ju pristala obući te ju zgrabim grubo na predjelu prsa te ju počnem kidati. Ona dotrči do mene te me zaustavi.

"Hej! Što radiš!?"

"Pusti me! Želim umrijeti!"

Na moje riječi me grubo uhvati za čeljust te me pogleda u oči.

"Ako si toliko glupa onda crkni! Ako si ipak pametna slušat ćeš me i za mjesec dana šetati slobodna ulicama."

"Što si rekla?"

"Ššš! Saznati ćeš na vrijeme. Probaj se ponašati kao i uvijek."

"Zašto mi pomažeš?"

"Dugujem jednom prijatelju."

Adam P. O. V. 's

-dva dana prije-

U zoru su me uveli u avion i odveli na zadnje mjesto gdje želim biti. Kući.
Moj otac je sjedio iza masivnog stola u svom uredu, a ona njegova žena pokraj njega. Po prvi put je izgledala osušeno i umorno poput prave starice. Kada se približim vidim da otac sjedi u invalidskim kolicima. Pogledam ih oprezno u išćekivanju da me opet pokušaju prijezirno ucijeniti.

"Svi izađite osim Adama." - šapne otac. Odmah ga svi poslušaju. Dam Antoniju pogled te i on izađe. Vratim pozornost na oca. Lice mu više nije rumeno, a brada uredno obrijana. Izgledao je iscrpljeno.

"Adame sine. Odmah ću krenuti na stvar-"

Zakašlje se naglo u ubrus. Njegova žena ga zagrli po prvi puta ispred mene. U očima sam joj tog trenutka vidio nešto za što sam mislio da ona ne posjeduje. Osjećaje.

"Dragi-"

"U redu... Sam. Sine. Žao mi je što će ovo pasti na tebe. Stvarno mi je žao."

Opet se malo zakašlje. Potom uzme masku za disanje u blizini i udahne nekoliko slabih udaha.

"Imam dug. Ogroman dug kojeg ja neću uspjeti podmiriti."

"Reci cijenu."

"Sine ovaj dug... Ne može se podmiriti novcem ."

Začuđeno ga pogledam te se malko naslonim na stol i pogledam ga ravno u plave oči boje oceana.

"Slušam."

Gina P. O. V. 's

-sadašnjost-

Od kada je onaj ženski rambo izašao iz sobe vrijeme je užasno sporo teklo. Uzbuđenje me ubijalo. Prvi koji mi je pao na pamet je bio Adam. S tom misli sam zaspala.

Rano ujutro zveckanje tanjura i šalica me probudi, no nedovoljno da se izmigoljim iz kreveta. Kada sam se napokon iščupala iz sna ugledam pladan s hranom, buket crvenih ruža i omotnicu. Prvo zgrabim omotnicu i otvorim ju. Bila je to pozivnica za promociju moje knjige. Izdahnem plitki dah. Što li ovaj kreten sada smjera.

Tada se sjetim čuvaricinih riječi. Ovo mi je karta za bijeg.

Novi u petak!!!
Xoxo