Zaboravi broj mog telefona🔚

26- Glumac U Svakom Pogledu

"Hajde Gina požuri!" - vikala je Ana iz hodnika. Nevoljko sam dovršavala frizuru dok je ona nestrpljivo tapkala štiklama od pod.

"Zar moramo ići? Imam još posla oko objave knjige..."

"Ma pusti to. Imaš vremena i sutra, a i vodim te da se družiš s ljudima. Malo da se odvojiš od svog laptopa."

Ne mogu reći da laže. Stvarno sam se zatrpala u poslu. Do tolike mjere da sam prestala jesti te izgledam kao smrt na dopustu. Koliko se sjećam idemo na jednu od zabava koju ona organizira s drugim promotoricama kozmetike. U pitanju je promocija nove linije parfema.

Dok je popravljala svoju haljinu trbuščić joj se blago nadzirao pod rukama. Vjerujem da još nikome s posla nije rekla jer time gubi mjesto u svom poslu. Na neko vrijeme što ju sigurno plaši.

Zabava je bila kao i sve druge. Puna raskošnih ljudi i još raskošnijih pića. U prolazu sam mogla vidjeti blogerice, spisateljice pa čak i glumice. Dok sam ju pratila osjećala sam se grozno. Golo. Spremno i posluženo pred strvinarima.

"Ana tko je ovaj model? Nisam ju još primjetila?" - upitala je znatiželjno jedna od Aninih kolegica.

"Ovo je moja sestra. Spisateljica."

"Ohh. Drago mi je. Ja sam Lina P. "

"Gina, drago mi je." - uzvratim uz smiješak.

"Sviđa mi se tvoje lice. Ana da si rekla da imaš ovako lijepu sestru možda smo mogli nešto i poduzeti pod tim pitanjem."

"Hvala šefice, ali Gina nije zainteresirana za takvu karijeru."

U Aninom glasu sam mogla osjetiti notu hladnoće. Ovo joj je šefica? Žena vješto skriva godine ispod mlađahnog lica i skupocijene platinaste perike. Promatrala me kao lav miša. Nešto u njoj mi se ne sviđa.

" Kako ti kažeš Ana. Zabavite se cure. Oh, stiže moj miljenik."

Svi smo pogledali u smjeru glavnog ulaza gdje su se djevojke sve više naguravale kako bi zgrabile svojih pet minuta slave. Bio je to onaj lažni taksist.

Ana je čudno zakolutala očima te otpila čašu gustog soka do dna.

" Evo našeg glumca. "

" Kako misliš glumca?"

"Onako kako sam rekla. Igrač. Pazi ga se Gina."

Njene riječi kao da su isparile u mojoj glavi. Nešto čudno me pri privlačilo k njemu. Gotovo hipnotizirajuće.

"Gina. Gina!"

"Ha? Što?"

Ana me čudno pogleda držajući pod ruci mladića mojih godina.

"Mijo ovo je moja mlađa sestra. Gina. Gina ovo je moj kolega Mijo."

Pružimo ruke. Znači ovo joj je bio plan od početka. Zato me uporno nagovarala da se što bolje sredim.

"Gina. Puno sam čuo o tebi."

Na njegov nervozni početak razgovora ja se još nervoznije nasmijem.

"Ostavljam vas." - kaže Ana te ode do drugih ljudi pozdravljajući ih.

Pogledam ga na kratko dok mi je nosio piće. Saavim normalan momak normalnog izgleda. Možda mi to upravo trenutno i treba. Da me izbavi iz ovog zaatrašujućeg svijeta smicalica i moći.

"Jako lijepo izgledaš večeras." - opet pokušava započeti razgovor.

"Da... Hvala..." - otpijem gutljaj pića. Nastane opet čudna tišina. Nešto u meni je govorilo da to nije to te sam imala ogroman poriv skriti se pod stol. (btw ovo sam iskustveno ja hahahahaha....)

I on je to primjetio te se počeo preznojavati pokušavajući smisliti što reći. Stajali smo tako kao mala djeca. Jadan počeo se rumeniti.

"Prijatelju ne ide ti dobro. Zar ne vidiš da je dami neugodno."

Nečija teška ruka se našla na mojim ramenima. Protrnem od grižnje savjeati jer sam na njegov glas napravila čudan izraz olakšanja. No čim sam se okrenula i vidjela njega odmah sam se skamenula pod pogledima ljubomornih gošća.

Novi nastavak sljedeći tjedan!