Najveća pegula naleti na najveću nevolju u gradu. Gina je djevojka koja je upravo ostavila zaručnika jer je saznala da ju je godinama varao. No ona i dalje vjeruje u sretne završetke iz bajke okrunjene brakom. Adam je mladi i poželjni neženja koji n...
Gina P. O. V's Već nekoliko dana se nisam javljala na Adamove pozive. Nisam se osjećala krivom, ali opet naravno imam loš osjećaj u vezi s njim.
"Gina! Pomozi mi sa zadaćom. Ne znam ove zadatke." - na pragu od sobe se pojavi Anđelo sa bilježnicom u ruci. Bio je to moj najmlađi brat. Ana je najstarija, Gabrijel godinu iza nje. Iza njega sam ja i nakon šest godina došle su blizanke Tina i Rina te su nakon njih Anđelo i Maja. Tina i Rina su prave vražice dok su Anđelo i Maja anđeli.
"U redu. Pričekaj me u kuhinji." - kažem mu dok sam Ani pisala poruku. Spustim mobitel na krevet te odem kod Anđela. Dok sam mu objašnjavala parne i neparne brojeve u kuhinji nam se pridruži Maja(8god.). Najmlađa sestra. Držala je mobitel u ruci. Moj!?
"Maja!?"
"Da. Evo sad ću ti je dati." - kaže umiljatim glasom te mi preda mobitel. Bila je to Ana. Odahnem od olakšanja.
"Halo. Ana."
"Curo što se događa. Opet si se zaručila bez mog znanja?"
"O čemu ti?"
"Strani mediji su se raspisali o tebi i dvojici gospodina. Poslati ću ti članak."
Brzo prekinem i otvorim ga. Imala sam što i vidjeti. Pisali su o zarukama te kako sam ga dan nakon odmah ostavila i otišla drugom muškarcu.
"Što!?" - šapnem tiho ne vjerujući. Zar je on poznata osoba!?
"Tina! Rina! Neka netko ode po mlijeko i kečap." - oglasi se majka iz kuhinje pretrpana poslom.
"Ja ću majko." - kažem dok sam već oblačila jaknu.
Noć je bila hladna. Svaki izdah mi je ostao zapisan na hladnom zraku. Brzo sam kupila što sam trebala te se žurno usmjerim prema kući. Na pola puta počne padati snijeg. Iza ugla ugledam visoku figuru. Brzim hodom sam ju zaobišla.
"Znači tako ćemo."
Ustuknem na mjestu kada shvatim tko je. Okrenem se ukočena. Iz ruku mi ispadne kesica s mlijekom i kečapom.
"Leo?"
"Gina."
"Odlazi." - kažem te krenem otići.
"Pođi sa mnom."
Okrenem se sumnjičavog pogleda.
"Sve će biti kao prije. Ja i ti." Krene me poljubiti, ali se odmaknem.
"Ne sanjari. Kreni svojim putem Leo."
"Gina ne radi mi to." Odjednom se pojavi još jedan muškarac u crnom odijelu. Upitno ga pogledam. On me istog trena podigne te krene ubaciti u Leov auto.
"NE!"
"Leo!"
Netko se pojavi iz sjene. Krenem plakati kada ugledam Adama.
"Odakle ti." - kaže mu Leo hladno na što ga ovaj ušutka udarcem. Udari i drugoga te me izvuče iz auta.
"Idemo!" - kaže mi te potrčimo. Kada im odbjegnemo zaustavim ga.
"Adame!"
Okrene se reči mi nešto, ali ga zaustavim prije no što stigne.
¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.
Poljubac se miješao s toplim dahom i hladnim zrakom. Nije se prepustio, ali ni opirao. Uhvatila sam ga nespremnog. Kada smo se razdvojili nijemo smo se pogledali. On me ovog puta privio još bliže sebi te snažno poljubio. Toliko da mi se zavrtjelo u glavi. Potom me zagrlio drhtava glasa.
"Ne radi mi to više."
"Što točno?" - i dalje sam imama smisla za šalu. Pogledao me malko sarkastično. Napokon se malo nasmije. Do kuće smo hodali držeći se za ruke kao tinejdžeri.
"Živjeti ćeš kod mene. Neće ti više prilaziti."
"Ne želim to." - kažem mu odlučno.
"Kako ne razumiješ. Ovako te ne mogu zaštititi."
"I ne moraš! Postoji rješenje za sve."
"Ne razumiješ-"
"Onda mi objasni! Što se događa među vama!" - prekinem ga na što on skrene pogled. Već smo stajali pred ulaznim vratima.
"Laku noć." - kažem mu te krenem ući, ali netko ih otvori prije mene. Bila je to Maja. Držala je vrećicu s hranom za susjedovog psa.
"Dobra večer. Jeste li vi onaj čovjek s mobitela?"-upita ga bez srama. Inače se jako srami neznanaca.
Kada registriram riječ mobitel. Upitno ih oboje pogledam. Kada shvatim okomim se na nju.
"Ti si mu rekla gdje sam?"
"Da." - kaže mangupski se osmijehnuvši. Na njen odgovor i on se blago nasmije.
"Pusti ju. Da nije bilo nje ne bih te nikada mogao spasiti." -kaže te joj da pet. "Hvala malena."
"I drugi put."
"Hej!" - ubacim se u razgovor.
Potpuno su me ignorirali. Kada se on spusti u čučanj kako bi bio na približno istoj razini kao i ona, ona se malko posrami i skrije iza mojih nogu.
"Hoćeš li čuvati sestru dok me nema?" - upita ju s osmijehom na licu.
Ona potvrdno kimne glavom zarumenivši se u obrazima.
