Zaboravi broj mog telefona🔚

4- Zabava

"Što?"

"Bosonoga si..."

Kada je to rekao spustim svoje crveno lice prema bosim nogama. Svakim pokretom haljine izvirivale su odavajući se. Od žurbe nisam ni primjetila da sam svoje stare crne salonke ostavila u svlačionici.

"Za-zaboravila sam..."-promrmljam.

"Hm. Hajde uđi."-kaže promatrajući me.

Uđemo u automobil koji nas je vodio u nepoznatom pravcu. Dok smo se vozili on prekine tišinu šuškajući kesama.

"Donio sam ti naočale i leće."-kaže te pogleda kroz prozor kada se automobil zaustavi.

"Antonio kupi joj bilo koje štikle. Koji broj nosiš?"

"40."

Antonio kimne te brzim korakom uđe u prodavaonicu. Još bržim korakom izađe iz nje noseći papirnatu kesu poznatog brenda.

Uzmem kesu omijehnuvši mu se.

"Hvala Antonio."

"Nema na čemu."-uzvrati mi ljubazno te ode na svoje mjesto.

Primjetim kako me on promatrao čudnim pogledom dok je Antonio palio auto. Što mu je sad?

Otvorim kutiju u kesi i povirim štikle. Koliko vidim crne su s sjajnim prijelazima. Decentne.

"A još nešto. Morati češ sada staviti leće."

"Ha? A ne, hvala. Nositi ću naočale."

Od malena imam strah prčkati po očima. Oči su me nevjerojatno osjetljive.

"Nećeš. Nositi češ leće."

Pola puta smo se svađali oko toga sve dok nije izgubio živce te skočio na mene prislonivši me na sic automobila.

"Hej!"-uzviknem.

"Napraviti ću ti i gore stvari ako ne budeš mirna."

Na njegove riječi se smirim kao bubica. Mirnim tonom mi je govorio što da radim, kada da pogledam u stranu, kada da trepnem. U trenu mi je stavio leće.

"Sada zatvori oči na nekoliko sekundi i otvori ih."

Napravim kako mi je rekao. I dalje su me žuljale te sam imala poriv zgrebati ih s očiju.

"S vremenom će osjećaj nestati."-kaže jednostavno te uzme mobitel i krene tipkati nešto. Zatim telefonirati. Cijelo to vrijeme sjedila sam tamo buljeći kroz prozor zamišljajući kako ga bijesno tučem i grebem pokušavajući zaboraviti žuljanje.

"Stigli smo."-kaže Antonio.

"U redu. Idemo."-obrati mi se napokon te mi pomogne izaći. Bili smo ma pisti gdje je bio smješten privatni mali zrakoplov. Pogledam ga začuđeno. Zar ćemo letjeti?

Ukopala sam se na mjestu on je to primjetio te se okrenuo prema meni.

"Hajde. Što čekaš?"

"Bojim se zrakoplova."

Na moje riječi on uzdahne već vidno naživciran.

"Ulazi."

"Neću."

U trenu se stvorio ispred mene te me podigao preko ramena.

"Hej!"

"Nemamo vremena za tvoje gluposti."

"Pusti me!"-zaurlam na što on poživčani te me vine u zrak i ponovo vrati na leđa.

"Ti-"

"Tko bi rekao da bi mogla biti ovako teška."

"Hej!"-uzviknem uvrijeđeno dok se njemu smiješak ocrtavao na licu.

Kada smo se smjestili u avionu nismo prozborili ni riječi. On mi je samo na početku ugurao nekoliko papira s podacima o tome kako smo se navodno sreli pa nadalje. Nakon što sam sve prošla umorno bacim papira na stranu te ga pogledam.

"Pa dobro. S kime češ me upoznati? "

"S mojim roditeljima. "-odgovori istog trena. Na njegove riječi progutam knedlu.

"Ovu zabavu su organizirali zbog godišnjice braka, ali pozadina svega toga je zapravo to da me spoje s jednom djevojkom iz njihovih poslovnih krugova. "

"U čemu je problem? "-upitan ga bez zadrške.

Pogledao me naživcirano. Što sam sad-

"Zato jer sam gay. "-kaže bijesno.

Gledala sam ga zabezbeknuto bez riječi-

"Nisi valjda...? Ajme-"-kaže te si prekrije lice dlanovima.

"Pa dobro zašto bi ju upoznao kada- nisam peder. "-na kraju završi odrješito te nastavi gledati kroz prozor. S vremenom shvatim da je pokušao biti sarkastičan, ali mu užasno ide.

Kada smo stigli pred ogromno imanje osjetim kako je sav napet. Lice mu je malko problijedilo dok smo se sve više približavali odredištu. U papirima sam pročitala i to da ima mačehu koju ću ubrzo upoznati. Možda je ipak požalio to što me poveo sa sobom.

Na izlasku iz automobila pomogao mi je da izađem te mi je ruku odmah namjestio pod svoju.

"Ništa ne govori dok ti ja ne dopustim."

"Mhhm. "-potvrdom dok smo ulazili u vilu.

Vila je predivna. Odmah mi je privukao pažnju visoki strop koji je bio oslikan predivnim bojama. Ukrasnog cvijeća je bilo na svakom kutku. Kao da smo došli na pravo vjenčanje , a ne godišnjicu. Predvorje je bilo puno nepoznatih ljudi u skupoj odjeći kako bezbrižno časkaju dok su konobari hodali naokolo s tacnama punim skupog pića. Nakon svega ovog shvatim da sam ušla u zmijsko gnijezdo. Primjetio je i onda sam napeta te me iz svega toga pokušao osvijestiti držeći me čvrsto za ruku.
Kada smo iz predvorja ušli u glavnu prostoriju koja je bila duplo veća i raskošnija od prošle Adam naglo zastane te mi šapne na uho.

"Stigli smo. Opusti se. "-na njegove riječi i dah koji mi je dopirao do vrata naježim se kao mačka.

Polako me vodio do jednog starijeg para. Muškarac je bio visok, jak i sa blago prosijedom kosom. Građom on i Adam su bili identični. Žena na drugu ruku bila je sitna, debeljuškasta s agresivno istretiranom kosom ledeno plave boje. Kada su nas ugledali nastala je neugodna napetost koju su vješto skrivali iza glumačkih osmijeha. Ženin pogled bio je fiksiran na meni.

"Adame. "-pozdravi ga muškarac.

"Oče. Linda. "-pozdravi ih kratko Adam.

"Tko je-"

"Ovo je moja djevojka. Gina. "-prekine ju Adam te mi da znak.

"Drago mi je. "-kažem uz širok osmijeh te im pružim ruku.

"Sine, nisi nam spominjao da imaš djevojku... "-započne njegov otac.

"Zar ovo nije pravi trenutak za upoznavanje. "-kaže Adam te oštro pogleda Lindu.

"Naravno. Slažem se. Ah baš šteta. Jedna mlada djevojka doputovala je čak iz dalekog Sydneya kako bi te upoznala. "-kaže Linda te me još jednom naočigled pogleda odglave do pete.

"Gina zar ne? U kojoj branši ti otac posluje? "-upita me žena bez pardona.

I Adamovom ocu i njemu nije odgovaralo ovo pitanje. Baš kada Adam krene nešto reči preduhitrim ga.

"Moj otac je vodoinstalater. "-kažem bez srama s toplim osmijehom. Ona na to posprdno ispusti dah na što ju upozori Adamov otac s oštrim pogledom.

"Što dragi? Pa moramo znati pozadinu njihove veze. Sada ju bome znamo-"

"Linda! "-zasikće Adam bijesno. Nekoliko ljudi koji su stajali u blizini okrenuli su se pogledati što se događa. Nježno uzmem njegovu ruku u svoju.

"Ne postoji pozadina gospođo. Činjenica je da sam pristala doći ovdje zbog toga što vašeg posinka neizmjerno volim. Mislim da je to dovoljan razlog. "

Znam dugo mi je trebalo. Ispričavam se :)

Novi raspored:
ZBMT- objavljujem svake nedjelje tokom dana!