Zaboravi broj mog telefona🔚

6-Susret S Prošlosti

Leova i moja priča je poprilično jednostavno komplicirana... Znamo se od malena... Zapravo od prvog razreda. Iako smo bili u različitim razredima nekako bi uvijek privukli jedno drugom pažnju. Kada je očeva firma doživjela uspon upisana sam u privatnu srednju školu. Opet smo bili u istoj školi, a da nismo ni znali. Na jednom od izlazaka smo prvi puta progovorili. Imali smo iste snove, isto razmišljanje... Poprilično smo se slagali. Nisam imala pojma tko je ni odakle je ni što je. Nekoliko mjeseci nakon počeli smo izlaziti. Prvu sumnju u meni pobudio je kada su ljufi u ofijelima došli po njega u bijesnom automobilu.

Prošlo je nekoliko mjeseci od našeg prvog izlaska. Vješto je izbjegavao moja pitanja o onim ljudima. Nakon nekog vremena sam odustala. On mi je bio bitniji od ikog. Stvarno sam ga ludo zavoljela. Naša prva svađa odvila se oko skupe ogrlice koju mi je kupio za 18. rođendan. Kada sam otišla u zlatara provjeriti koliko vrijedi od cifre koju mi je rekao zavrtjelo mi se u glavi. Vratila sam mu ogrlicu. Na kraju me odveo u zlatarnicu blizu našeg kafića gdje smo se sastajali te sam morala izabrati drugu. Odabrala sam jednostavnu srebrnu ogrlicu sa srcem. Jedna od naših najtežih svađa bila je oko jedne bogatašice iz škole koja mu se nabacivala i iskorištavala ga. Nisam ju jednostavno mogla podnijeti. Najgore od svega je bilo to što je uvijek uspijevala pronaći način da meni zagorča život. Šlag na kraju je bio poziv koji je mojem ocu oduzeo firmu, našu kuću i ugled. Upoznala sam njegovog oca. Zapravo ista ona skupina ljudi me potajno odvela kod njega. Nikada neću zaboraviti njegov oštri pogled. Bacio mi je kuvertu u lice i ponudio mi dvije opcije.

"Budi pametna dijete. Uzmi novac i otiđite iz grada ili ostani ovdje i promatraj svoj kraj. On te neće zaštititi."

Odbila sam ga. Tog dana sam bila izbačena iz škole, a moju majku je netko pokušao pregaziti automobilom. Slomila je nogu. Bijesno sam se vratila po omotnicu. Otišla sam, a da se nisam ni oprostila s njim. U poruci na mobitelu sam mu samo napisala da prekidamo. Kako bi ga što prije zaboravila zaručila sam se s Maxom. Svi znamo kako je to završilo.

"Adame ne! Stani! "-zaurlam na njih koji su se ponašali kao dvije zvijeri. Kada sam ih odvojila krenem nešto reči, ali Adam me odmah povuče te odemo do stražnjeg izlaza gdje je bio njegov auto.

"Ulazi! "-kaže mi hladno. Poslušam ga samo zato da ne bi naišli novinari.

"Adame-"
Krenem mu objasniti, ali odmah me prekinuo čudnog izraza lica. Izgledao je očajno.

"Svi. Svi samo ne on! "

"Ne razumijem-"

"I ne moraš. Samo ga se kloni. "

Uopće ga nisam razumijela. Što to postoji između njih dvoje da ovako reagiraju i da se tuku kao životinje!?

"Hej. Ovo nije smjer za moj stan. "

"Ne ideš kući večeras. "-kaže prekriženih ruku gledajući kroz prozor. Kada je ljut jedna obrva mu je malko nakošenija od druge. Slatko mi to izgleda.

"Gdje smo to?" - upitam ga kada izađemo iz automobila. Stajali smo ispred ulaza u kuću koja se nalazila iznad velebnog grada. Prvo što mi je privuklo pažnju bio je predivan pogled. U noći izgleda kao da se mnoštvo zvijezda skupilo na jedno mjesto tvoreći razne oblike.

"Zašto smo ovdje?"

Nije odgovarao. Bez riječi je tiho otključavao vrata zamišljenog pogleda.

Novi uskoro!