36-Razgovor S Prošlosti

2.1K 67 1
                                    

Zora je stigla prije no što smo se nadali

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Zora je stigla prije no što smo se nadali. Već dugo vremena nisam bila ovako mirna i spokojna. Legnem natrag u krevet kako bih nastavila spavati. On je ležao pokraj mene budan i s osmijehom od uha do uha.

 On je ležao pokraj mene budan i s osmijehom od uha do uha

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Što je?" - pitam ga mrtva umorna u polusnu.

"Ništa."

Uzdahnem te ga zagrlim i nastavim spavati. Nedugo nakon me probudi miris kave i svježih kroasana. Zažmirim kratko. Gledao me svojim plavim očima boje oceana.

"Što je!?"

"Ništa!" - odgovori te me na brzinu poljubi i izađe iz sobe. Gdje sada ide?

Adam P. O. V. 's

Dok sam tiho ostavljao kavu i tople kroasane na šank mobitel mi zazvoni. Brzo pogledam.  Nepoznati broj.

Moramo se vidjeti.
Leila

Bijesno spustim mobitel na šank. Nikad neću zaboraviti onu večer kada se pojavila na vratima dok sam se prepirao s ocem. Vratim se u ne tako daleku prošlost. Kada me otac po prvi put zamolio za uslugu.

"Slušam."

"Dogovorili smo-"
Krene nešto reći, ali zastane kada još jedna osoba uđe u sobu.

"Dobra večer Adame."

Okrenem se i ugledam Leilu nasmiješenu kako stoji na pragu. Sve ove godine kao da su neatale u sekundi te me povukle u daleku prošlost. Vrijeme kada sam bio naivno dijete.

"Što-što se događa!?" - zažmirim te ih opet otvorim u nadi da sam poludio. Nažalost ne.

"Ovdje sam Adame. Vratila sam se-"

"Kakve igre opet igrate!?" - bijesno upitam sve prisutne. Ni jedno od njih nije imalo hrabrosti odgovoriti.

"Sine smiri se. Molim te."

"Izlazi van!" - prostrijelim ju pogledom. Za svu bol koju mi je priuštila. Mrzim ju.

"Adame..." - pokuša nešto reći, ali zastane.

Zaboravi broj mog telefona🔚Where stories live. Discover now