Još sjećam se kad haljinu šilo je vreteno
Ti smijala si se gipko poput zvonke radosti
Bila si čisti primjer neponovljive, čiste mladosti
A lice ti u isto vrijeme bilo blijedo i rumenoHaljina osula se sličicama crvenih ruža
K'o što tvoje lijepo lice zahvatile su bubuljice
Uhvaćena između stanja, leptir usred kukuljice
A ruža svaka svoj ti rijedak nektar pružaSekunde na odjeći nisu ostavile traga
No tvoja koža draga crtu za crtom niže
S imena vremena skinut' ne može se ljagaNo smijeh tvoj je ruža, godine nisu ga istopile
Smrt je svakim danom na korak ti bliže
A ruže se crvene k'o da krv su ti svu popile
YOU ARE READING
⏪ avioni od kartona ⏩
PoetryKratke priče, pjesme i više (ne zapravo) 📝 Papiri umjesto knjiga 🌈 Komadići mašte 💔 Bez redovitog objavljivanja 👶 Naleti inspiracije bez određene svrhe