Kad bi bar svaka cesta bila vlak smrti
Puna naglih zavoja i turbulencije
Do kraja vožnje sve u glavi ti se vrti
I ne spašava te ni ta sila inercije
Vožnja k'o kroz tijelo vijugave guje
Da te zgnječi i oblikuje kao plastelin
Kažu svi, dok razum spava, srce caruje
A razum čvrsto spava dok udara adrenalin
Otkopčaj pojas i iskoči iz sigurne zone
Juri sa mnom kao pas pušten s lanca
Poletimo u pijesak, zaplivajmo u betone
Dok vrištimo i skačemo kao dva idiota
Znaj dobro dok ličimo na dva pijanca
Cesta kao vlak smrti cesta je života
YOU ARE READING
⏪ avioni od kartona ⏩
PoetryKratke priče, pjesme i više (ne zapravo) 📝 Papiri umjesto knjiga 🌈 Komadići mašte 💔 Bez redovitog objavljivanja 👶 Naleti inspiracije bez određene svrhe
