⏪ avioni od kartona ⏩

Gornja i donja vrata

Bez upozorenja uletim u arenu
U sredinu dva jednaka zida
Po izgledu, čvrstoći - po svemu
Al' jednakost stvar je privida

Dva zida dvije rupe drže
Otvorena širom vrata
Dvije skupine iz njih idu
Kao trupe usred rata
Očima se pakosnim prže

Kad sudare se, sijevaju iskre
Gore i dolje, lijevo i desno
Dvije skupine jedna postaju
Arena mala im mjesto pretijesno
Čujem i smijeh i plač i vriske

Ukipim se na mjestu nerednom
Dvije skupine jako se mrze
U vrtlogu ispremiješanih tijela
Čujem udarce i spore i brze
I slažu se samo u jednom

Sve oči, i crne i bijele
I blage i ljute mi se vesele
Vuku me grubo
Vuku me nježno
Sve ruke kojima sam u dohvatu
Odabrat' vrata je neizbježno
Odabrali su me za generala u ratu

Bijele oči daju mi živost
Iskrama sjajnim grade most
Padaju mi ničice
Dižu me do nebesa
Smiješe se široko dok ne protrnem
Mole me da zaštitim ih od lijesa
I da crnu skupinu u isti gurnem

Moj um lažljivost tu prezire
Zatvaram bijeli prolaz iz inata
Njihovi osmjesi samo se šire
Zatvorila sam kriva vrata