⏪ avioni od kartona ⏩

Korito ljubavi

Novi učenici mogu biti dvije stvari - genijalni i problematični. Dvije krajnosti, sredine nema.

Lik koji je došao u drugom osnovne - genij za matišu. Lik koji je pao u naš peti - utjelovljenje zlobe. Osmi - genijalno zgodan. Drugi srednje - princ iz pakla. Bez zezancije.

Nije čovjek, mrzi ljude. Naš novi Lucifer, sin kralja pakla Sotone i kraljice Lilith. Ponavljam, bez zezancije. Rogovi, očnjaci i kandže poput oniksa.

Neobična obitelj, normalni obiteljski sukobi. Pukla ljubav. Tata ga vuče u pakao. Mama ga nađe i otme. Trenutno je na malo temeljitijem preodgoju.

Pokušava ga prilagoditi našem svijetu, no svi misle da je nemoguće. Govore da je mali čisto zlo, ali ja se s tim ne bih složila ni nakon pet neprospavanih noći. Jasno je da je tek rezultat loše skrbi. Mržnja u koritima, ljubav na kapaljku. I tako od rođenja. Tko bi ispao bolje?

I uz svu auru krvoločnosti i neobuzdanog bijesa, privlačio me kao vatra mušicu. Zanimala me njegova vrsta, zanimao me pakao i zanimao me on. To zanimanje je odletjelo do njega i vratilo se k'o bumerang u obliku goruće mržnje.

"Hej, Lu," mahnula sam mu. "Želiš jesti ručak sa mnom?"

Bum. Poletio je. Njegova ruka, moj vrat. Zid. Zadrhtala sam, ali nisam skrenula pogled s plamtećih očiju.
"Dala si mi toliko razloga da te ubijem da ne mogu odlučiti," zarežao je.

"Ne možeš. Ako me imalo ozlijediš, ti..."
Prignječio mi je vrat k'o krpenu lutku. Riječi pomiješane s dahom zapele su mi u grlu.

I njemu su. Zavrištao je i pao na pod povlačeći me sa sobom. Svi su znali za kletvu kojom ga je majka darovala - svaka bol koju udijeli vrati mu se kao tisuću puta jača.

"Mogao bi me poslušati," hvatala sam dah. "Mogao bi nekome dati ljubav. Možda... Možda radi isto kao bol! Možda ćeš ju osjetiti još jaču."

Utihnuo je i intenzivno buljio. "Ne treba mi."

Nasmiješila sam se prepredeno. Laže. Znam to. Treba mu tisuću puta jača ljubav nego što je ikad dobio.

I ja ću mu je dati na korita, ne na kapaljku.