⏪ avioni od kartona ⏩

Osmo svjetsko čudo

A da mi samo odemo na pizzu? Ne? Sigurno? Ah, dobro, dobro, sve ću vam objasniti. Ali, prvo ću vam ispričati svoju tužnu životnu priču. Da sažaljenje razrijedi ljutnju, ha?

Oke, moja obitelj je... Pa, zapravo skroz u redu. Zapravo, više od u redu. Savršena. Uspješni roditelji, bogati, sestre genijalke. I da, blizanke su. Ida i Ila. Baš idilično za njih. Da, tek tako da ja budem dvostruko razočaranje. Yey!

One su uvijek bile kao ta dva mala sunca, znaš. A ja, ja ne bih bila ni mjesec, ne, više kao... Šljokica? Znam, nemoguće vam je povjerovati u to, ali ja nisam baš tako sjajna tamo doma. Nisam ni loša. Nisam ja dama za krajnosti, ne, ja sam uvijek u sredini. Zlatna sredina, samo što nije baš zlatna, više prosječna.

I znam da je ta priča 'crne ovce' već istrošena, znam, ali ja nisam bila čak ni to. Više kao 'siva ovca', pufasta, mekana, kao oblak. Ha, možda nisam ni sunce ni šljokica, nego oblak.

U svakom slučaju, ja ne bih ni bila tu da nije bilo želja. Želje su jako glupa stvar, nisu li? Nemaš ih i onda ih odjednom samo imaš i mijenjaju te na sve načine, a nemaš blage veze zašto. Kažu da je to zato što nisu plod razuma, nego osjećaja. E, pa, prokleti osjećaji! Mrzim ih!

Sad, sve želje su glupe, ali znate što je najgluplje? Ne prekidaj me! Ne pitam zapravo. Pa, najgluplje je željeti biti i poseban i normalan. Istaknuti se i uklopiti... To je nemoguće svugdje osim ovdje. Baš tu uz vas.

"Ako sjediš na dva stolca, na kraju ćeš sjediti na podu." Mama mi je to uvijek govorila. Zajedno sa "Zašto ne možeš biti više kao sestre?". Da... A ja sam uvijek voljela sjediti na podu.

I idem ja u digresije! Poanta je u tome što sam stvarno jako, samo jednom htjela biti najbolja. Posebna, ne prosječna. A nije teško biti najbolji kad si jedini, zar ne? Da, vidiš, to je jedina stvar oko koje nisam lagala. Stvarno dolazim iz drugog svijeta. Doma svi imaju ovakve moći, doma je to... Heh, valjda više ne mogu to mjesto zvati domom, ha?

Ali nisam odmah tražila lakši put. Ne, ne. Bio je to dug i naporan tjedan predanosti i rada, ali shvatila sam da se ne mogu poboljšati. Ne dovoljno da budem bolja od Ide i Ile. I onda sam si rekla: "Alaba, možda ne možeš promijeniti sebe, ali možeš promijeniti svijet."

Da! I evo me! U svijetu koji ne zna za sjaj i ja mogu biti sunce, ha-ha. Mogu biti osmo svjetsko čudo! Ili sam bar mogla. Kvragu, ponijela sam i previše oblaka iz svog svijeta i sad su prekrili moj sjaj. Možda sam i ja samo oblak, ha?

Ah, mama je bila u pravu. Mrzim to! Učinila sam sve ovo da joj dokažem da je u krivu i sve bez veze. Pogodite što? Neki ljudi ne mogu biti najbolji čak ni ako su jedini. Čini se da sam ja jedna od njih. Kvragu!