⏪ avioni od kartona ⏩

Priroda i društvo

DRUŠTVO:
Mislim da te mrzim više neg' što te volim
Jer uzimaš mi više nego što mi daješ
I pogriješiš jer se desiš
Prije neg' ti ja dozvolim
Ako želiš izdat' mene, samu sebe ti izdaješ
Neposluhom poruku o svojoj
Nesposobnosti samo šalješ
Niš' ne stvaraš, uništavaš
Oh, ranu ti solim?
Pažnju molim, bez mene ti nestaješ
"Da te nema, mene bi bilo"
Već čujem tvoju ciku
Da bilo bi te, ali samo
U nerazvijenom obliku
Dao sam ti funkciju, smisao, bit i svrhu
Na planini si u podnožju
A ja stojim na vrhu
"Ja sam cijela planina!"
Čujem već kako vrištiš
Samo tako, stvori lavinu
Da još nešto uništiš

PRIRODA:
Um, da, možda uništavam
Al' bar ne k'o ti sam sebe
Od gadosti koje činiš stalno
Nježno me srce zebe
Vidim dobro da misliš da si sam skroz na planini
Ledenije je u tvom srcu nego u lavini
Tučnjave, krađa, ratovi
Sve planirana ubojstva
Dižeš natalitet da ne moraš
S mučenjem se mučiti
Kad će ti biti dosta?
Ne možeš iz grešaka učiti?
Koja korist od zapisivanja i prikupljanja znanja
Kad bolesnoj se naravi sva tvoja pamet klanja?
Oh, čekaj, možda tako čuvaš ideje
Da ne bi izblijedjele?
Vidi, vidi samo
Koliko patnje, koliko boli
Svjetski rat il' genocid
Ma copy-paste, ponovi

DRUŠTVO:
Vidim da ne znaš poštovati ruku koja te hrani
Bez moje pomoći bi bila u banani
Kojih, usput, stvaraš premalo bez moje pomoći
Mijenjam te da ti dam na ljepoti i čvrstoći
Istražio sam svaki tvoj pedalj, imam te cijelu na karti
Kratko sam tu, a znam sve što ima se o tebi znati
Sve mi je spremljeno u knjigama, računalu i mozgu
Ne možeš ni prić' odozgu
Dobar si sluga, loš gospodar
Stojiš odmah uz mazgu
Ako dobro slijediš naredbe
Našem umu se prodaj
Dosta mi je da moram stalno krpati tvoje greške
Lijekovi su skupi, a proteze teške
Bilo bi svima lakše
Daleko si iza nas, hodaš polakše
Vozimo se, a ti ideš pješke
Ne shvaćaš značenje tih riječi?
Ne znaš što označava taj znamen?
Ne čudi me to jako jer si više-manje kamen

PRIRODA:
Hahaha, u redu, čekaj malo
Možda sam nešto krivo čula pa me zato nasmijalo
Stvarno misliš da me poznaješ iz tog bijednog znanja malog?
Nećeš dugo živjet' dovoljno da dođeš do smisla pravog
Ne, ne shvaćaš smisao
Zato misliš da u radu mom greška postoji
Sve savršeno je kako ga moja ruka skroji
Ti tražiš stalno greške jer ne razumiješ moj kod
Ne čudi me kad iznad ne vidiš svemira svod
Preslab si i preglup da nacrt kozmosa uhvatiš
Misliš da dopustila bih ti da sam sebe shvatiš?
Dio si onog što želiš shvatiti
Aha, ma malo sutra
Imaš dio mene koji kontrolira te iznutra
Sutra bit ćeš ispod mene
A ja još uvijek na snazi
Treba mi nešto mnogo veće od tebe da me zgazi
Postojat ću zauvijek, a ti u zaborav ćeš past'
K'o dinosauri koji prije tebe umišljali su vlast
I do čijih kostiju jedva uspio si doći
Izmišljaš mnoge bajke da uljuljaju te u san po noći
Jer ne možeš prihvatiti spoznaju mojih moći
Ni jedan tren, ni jedan dan
Samo nastavi negirati mi važnost
Umjesto mene štuj znanost
I klanjaj se svom bogu
Sjeti se samo da ne možeš bez mene
Ja bez tebe, bez problema, mogu