⏪ avioni od kartona ⏩

Prekrasno

Što vidiš ti kad zamućenog pogleda
Pratiš put očiju zamućene slike?
Oči vide oči
Budućnost prošlost
A što vidiš ti?
Bivše mane ili pak odlike?

Osjećaš li ponos?
Osjećaš li poraz?
Osjećaš li da vrijeme je minulo u trenu?
Osjećaš li zanos?
Osjećaš li sjetu?
Il' to da i tvoje tijelo i slika tvoja venu?

Zamućeni pogled, a ipak sve je jasno
Žališ za vremenom kad sve bilo je
Prekrasno, a ne prekasno

Osjećaš li da zarobio si sreću
U tom fragmentu davno izgubljenog sebe?
Osjećaš li kakav dodir vjećnosti
Koji ostaje u vremenu kad tvoj dodir mine
Ili da te još više koža zebe
Uz spomen te davno izgubljene topline?

Zamućeni vid, vidjet' sebe je sablasno
Žališ li stvarno za onda kad bilo je
Prekrasno, a ne prekasno?

Osjećaš li da to ti si još uvijek,
Da vrijeme te nije izbrisalo na nulu?
Osjećaš li da to je stranac koji ti je bio
I sekundu proživio davno iskrsnulu?
Gledaš li sebe ili nekog drugog
Koga više ne možeš razumijeti
Ništa bolje od svih drugih?
Zar u nekoliko godina uspio je izumrijeti
Lik kojeg posjetio nisi godina dugih?

Zamućeni pogled
Od suza il' od vremena?
Zamućena slika
Od vremena il' nepažnje?
Zamućeni ti
Prekrasan il' prekasan?

Zamućeni pogled, ako vidiš još se jasno
Ne zatvaraj oči, ne skreći ga
Bilo je prekrasno
Ako nije bilo tad' prerano
Ni sada nije prekasno