Oživjela sam s kišom i utonula u kišu
S neba rasula se lokva u tisuću kapljica
Proletjele smo kroz grane da se zanjišu
Čisteći im pore za dolazak latica
Povukle smo svu prljavštinu pod zemlju
Natapajući dubine u duhu proljeća
Ali nismo ni slutile da i u podzemlju
Već postale smo dio drveća i cvijeća
Gore iznad nas pravi život se proteže
Od korijena do lista to čudesno stvorenje
Gosti mi smo tek što čuvaju mu vene svježe
I ljepotu iznutra da izvana ne uvene
Obrnute grane rastu u dubine
Pletu gustu mrežu za vodu i kristale
Ispod kore skrivaju se uredne šupljine
U zajedničke tunele spajaju se cijevi male
Poslije uzleta do vrha kapljice su lijene
Pronašle smo dom i stale kod limesa
Unutar kore grana pronalazimo smirenje
Vršcima vječno držimo rubove nebesa
Proširit ćemo krošnju i nastaviti dalje
Živimo ukrug, kapljice nikad ne odrastu
Rozo cvijeće oslikat će drvetu detalje
Grane u ljepoti uvijek rastu, rastu, rastu
VOCÊ ESTÁ LENDO
⏪ avioni od kartona ⏩
PoesiaKratke priče, pjesme i više (ne zapravo) 📝 Papiri umjesto knjiga 🌈 Komadići mašte 💔 Bez redovitog objavljivanja 👶 Naleti inspiracije bez određene svrhe