Jesen me mrzi
Obećavam
Do biti, do srži
Ne izmišljam
Prvo, kišu pusti
Po tome, po njoj, po njemu
Razlije blatni slap gusti
Po meni, po sebi, po svemu
Drugo, vjetar propiri
Ulijeva mi ga u žile
Nikako da se smiri
Grančice škripe i cvile
Treće, slomi mi ruku
Puste me u vrtlog povjetarci
Kretnje stalne me dotuku
Licem prolaze mi žmarci
Četvrto, odreže mi krila
Prema tlu me guši, gnječi
Kičma se pod đonom svija
Lom mog tijela zrakom zveči
Peto, Jesen me mrzi
Obećavam
Do biti, do srži
Ne izmišljam
Al' šesto, viču usta glupa
Jesen mi daje život novi
Dio je to sretnog nastupa
Ja ne vidim se k'o ljepši, bolji
Sedmo, istina k'o vjetar fijuče
Preobrazba dobra može biti
Al' nikako da dokuče
Za dobru ne treba se slomiti
BINABASA MO ANG
⏪ avioni od kartona ⏩
PoetryKratke priče, pjesme i više (ne zapravo) 📝 Papiri umjesto knjiga 🌈 Komadići mašte 💔 Bez redovitog objavljivanja 👶 Naleti inspiracije bez određene svrhe
