Možeš li izgubiti što nemaš?
Ako više nemaš što ni nemaš
Možeš li to izgubljenim zvati?
Razum viče 'ne', srce klima
A duša polako, tiho pati
Možeš li izgubljeno vratiti?
Ako opet imaš što prije nemaš
Možeš li reć' da izgubljeno nije?
Razum viče 'ne', srce klima
A duša se tužno, plaho smije
Možeš li izgubljeno zaboraviti?
Ako nemaš da ni tuge nemaš
Može li sve skliznut' s grudi?
Razum viče 'ne', srce klima
A duša se jako, uporno trudi
Iskustvo ostaje razumu
Da zna kako isto izbjeći
Lekcija ostaje srcu
Da zna kako da isto izliječi
A duši ostaje tek tiha patnja
Daleka, hladna, nepovratna
Koja ju polako, tiho guši
Ostaje zauvijek i gubi boje
I ne ostaje jer teško je izgubiti
Već jer shvatiš da nije bilo tvoje
I da nikad, nikad neće biti
ESTÁS LEYENDO
⏪ avioni od kartona ⏩
PoesíaKratke priče, pjesme i više (ne zapravo) 📝 Papiri umjesto knjiga 🌈 Komadići mašte 💔 Bez redovitog objavljivanja 👶 Naleti inspiracije bez određene svrhe
