Time is Over ➵ h.s.

Prolog.

Prolog.

„Nemogu vjerovati da si takav..." Kažem mu, a on zakoluta svoje, sada tamno zelene oči dok nemirno sjedi na krevetu. „Kakav? Možda bih ti bio savršen kada bih bio kao Rowan?" Zarežao je prema meni, a ja stanem sa svojim nervoznim šetanjem lijevo-desno. Opet me je naljutio, 'kao Rowan', kako može to sada reći? Ovo uopće nije o njemu, a on se opet vraća na njega! Koliko mu vremena treba da shvati da ja i Rowan nismo u nikakvoj vezi koja bi njemu mogla predstavljati problem. Ali ne, on mora uporno spominjati Rowana, mora, zar ne?

Da me još više naljuti, da me razbjensi do maximuma. "Zašto stalno spominješ Rowana?! Zar si toliko ljubomoran na njega?!" Viknem, a dlanovi mi se stisnu u šake, on samo bahato pogleda u stranu i uzdahne. „Na njega?! Zašto bih?" Odjednom vikne i pogleda u mene. „Možda zato što uistinu jest 'savršen'!" On pokušava nešto reći, ali ja uporno odbijam da ga pustim te ga odmah prekinem. „Ima prijatelje, svi ga vole... Pa naravno da jesi!" Kažem i iznenadim se da mi glas može postići tu visinu, on skupi dlanove i stavi ih ispod brade tako da mu glava odmara na njima.

„I mene svi vole!" Kaže normalnim i tihim tonom, kao da je povrijeđen mojim riječima. „Ne. Nitko te ne voli. Svi su dobri s tobom samo zato što te se boje!" Uzvikenm s naglaskom na riječ 'boje'. Njegovo lice ostane bez ikakve emocije - prazno, dok mu se oči i zjenice rašire, a ja kimnem glavom u znaku da je dobro čuo. „A- ali, imam... T-tebe. Ti me voliš." Promuca, nisam više vidjela bahatog i egoističnog dečka u njegovom glasu, sada je ostao samo jedan maleni dječačić koji se boji otkriti istinu o svom životu i onom oko njega. „To je istina, zar ne?" Upita, a ja ga gledam dok osjetim suzu kako mi pada niz obraz, njegove oči su, nasuprot, normalne, možda čak i suhe.

„Helena?"

„Nemaš beskonačno vremena, Styles."

„Molim?"

Duboko uzdahnem i skupim hrabrosti za novu, važnu rečenicu. Ona odlučuje sve, ta jedna rečenica. Pogledam dolje prema tlu, ali podignem pogled i pogledam ga u njegove oči, isto su bile prazne. Pokušavao je sakriti emocije i biti hladan kao i uvijek. Pustim glas, maleni šapat, dovoljno da me on čuje.

"Time is over."

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

• Evo prolog! :3

x' Trailer----->

~ Molim vas, ako već čitate/vam se čini zanimljivo:

- COMMENT&VOTE&FOLLOW! :3