Nakon druge skuvane kafe sela sam do nje jer je tako htela.
''Koliko dugo?''- upitala je tiho i palcem prešla preko prstena na mojoj ruci. Gledala je u njega sve vreme i uz osmeh pratila mene.
''Tri meseca''- rekla sam uz blag osmeh.
''I on je ovo uradio?''- klimnula sam glavom i lagano izvukla ruku iz njene.
''Deset godina čekam ovaj dan. Mislila sam da nikada neće doći. Nije dovodio devojke, nije ni prosio nikoga, mislila sam da mu je suđeno da bude stroži od svih na svetu, da bude sam i opasan po druge. Ali izgleda da sam pogrešila i drago mi je da jesam...''- rekla je uz osmeh.
''Andrej nije toliko strog. Ume da podvikne, ali nije strog...''- rekla sam i slegla ramenima.
''Ko nije strog? Sve mora da bude kako on hoće, pod tanak konac, a to tvoje podvikne za mene je urla i unosi strah u kosti. Jesam ja njega gajila, ali sam uvek dobro znala da će biti ovakav kamen. Mislila sam da će i ako se oženi i žena da mu bude aždaja. A on odabrao malenu veveričicu slatku. Mnogo si mi slatka i već te smatram svojim detetom...''
''Hvala Vam-...''
''A-a ne to. Zovi me mama slobodno ili Aja ili kako god ti odgovara već...''
''U redu...''- rekla sam uz blag osmeh.
''Evo i mene..''- rekao je i utrčao u kuću. Aja ga je pogledala i nasmejala se.
''Pa šta će ti to?''
''Voliš ovo zato je tu. Soba ti je spremna, idi da odmoriš, pa ćemo sutra zajedno da idemo na put...''- rekao je i dao kese pomoćnicama, a one koje su za njih bile teške, sam je odneo.
''Dobro. Zaista jesam umorna od puta. Idem ja onda, uživajte...''- rekla je i otišla.
''Jeste me malo ogovarale?''- smesti ruke na bokove i upita.
''Još pitaš...''- rekla sam tiho dok se on smeštao do mene. Spustio je glavu u moja krila i prošaputao:
''Treba da kupimo haljinu za venčanje...''
''Pa hajmo onda odmah da to obavimo pre nego što se Aja probudi. Da ne bude sama...''
''U pravu si...''- rekao je i ustao. Spremili smo se i napustili kuću u roku od deset minuta.
....
Seo je u fotelju nakon dugog odabira haljina, sad isprobavanje.
Uzela sam prvu i ušla u kabinu. Kad sam je obukla pomislila sam da je to ta i odmah izašla da mu pokažem kako mi lepo stoji.
''Vidi...''- okrenula sam se i pokazala mu veselo haljinu. Podigao je pogled i odmerio me.
''Ne. Druga...''- rekao je i odmahnuo glavom.
''Zašto?''
''Menjaj. Ne ideš na sahranu Magdalena. Ideš na venčanje...''- prevrnem očima i lagano uđem da isprobam drugu. Ništa on ne zna, crna boja je za sve prilike.
Obukla sam crvenu i lagano je ispravila na bokovima jer je bila veoma uzana.
''A ova?''- okrenem se lagano tako da gleda u moja leđa dok se on za tren stvara tu.
''Vidim da ćeš mladi ukrasti i trunčicu pažnje. Bićeš najlepša tamo...''
Smesti ruke na moje bokove i lagano me privuče ka sebi.
''Samo mi se ovo ne dopada....''- rekao je i pokazao na dubok izrez na haljini koji je otkrivao moje grudi.
''Kako ćeš da ih zadržiš unutar ovolikog prostora?''- pokaže prstima i odmahne glavom.
''Dalje. Ne mogu ni da zamislim šta sve može da se desi...''
''U pravu si...''- rekla sam i odmah uletela da probam drugu.
Nastaviće se....
