''Ovako. Danas imamo puno obaveza. Počevši od ovoga...''- rekao je i otvorio mi vrata auta. Izašla sam i namršteno upitala:
''Šta ćemo tu, Edmine?''
''Andrej je rekao da te odvedem do glavnog doce da proćaskate...''- rekao je i pritisnuo dugme na liftu. Pustio me da se zaposlim?
Pokucam na vrata dok Edmin stoji iza mene i već postaje kip spreman da u svakom trenutku nekome nabije pesnicu lice. Kako je bio za dve glave viši od mene, teško ga je bilo sakriti.
''Izvolite...''
Uđem u kancelariju te primetim da razgovaraju na engleskom. Osmehnem se blago kad uđem i pozdravim se sa sestrom i doktorom.
''Dobar dan. Ja sam Magdalena M-...''
''Ashford...''- Edmin me prekine i ubaci se u moju rečenicu. Namršteno ga presečem pogledom dok on ni ne gleda u mene.
''Znam ko ste. Sedite...''- rekao je ljubazno.
''Hvala''- sela sam na jednu stolicu dok je drugu zauzeo Edmin.
''Dakle, Vi ste završili fakultet i specijalizaciju?''
''Da. Radila sam kratko u jednoj privatnoj-...''
''Mogu li da vidim dokumenta?''- Edmin odmah pruži plavu fasciklu i vrati se na svoje mesto dok ne progovara nijednu jedinu reč.
''Da... mhm vidim da ste bili veoma dobar student...''
''Prosek mi je bio zaista lep...''
''Imate posao. Vidim pred sobom mladu i poduzetnu ženu, verovatno Vas je gospodin Andrej uputio u to da ćete ovde imati jedan lep posao u struci....''- ne nije, ali mu dugujem.
''Kada mogu da počnem sa radom?''
''Što se mene tiče, iz ovih stopa, ako se Vi slažete....''
''Naravno!''
....
Prišla sam jednoj starici i pogledala kakvo je stanje sa njom. Kako turski nisam znala, nismo se mogle sporazumeti, ali mi je medicinska sestra prevodila.
''Moramo da je priključimo na respirator...''- rekla sam koleginici koja je skrštenih ruku gledala u analize krvi.
''Mi ovde ne možemo da pomognemo, Magdalena...''
''Ali možemo da joj poklonimo još najmanje sat vremena da-...''- zgrabi moju ruku dok se ja okrećem ka njoj. Nešto mi govori, ali je ne razumem, tek ponešto.
''Pita je li joj sin stigao?''- pogledam u sestru i odmahnem glavom.
''Ne brinite, dovešću Vam ga brzo...''- rekla sam i smestila stetoskop oko vrata. Krenem ka koleginici i stanem do nje davajući instrukcije u koje sam sigurna.
''Priključi je na respirator i olakšaj joj disanje-...''
''Ne mogu to da uradim protiv njene volje. Ona bunca sve i da potpiše nije svesna-...''
''Gubimo je.''
''Stara je. To se mora desiti-...''
''Nije videla sina dvdeset godina, misliš da ću da dozvolim da tek tako umre?!''
''Misliš da bi sad došo da je vidi?!''
''Rekao je da će doći. Priključi je na respirator ili ću to sama uraditi!''
''Uradi sama. Ja neću da ispaštam zbog nekoga novog kome su sredili posao-...''- krenem da je prekinem, ali dođavola istina je. Možda jesam ovde zbog njega, ali to ću da opravdam znanjem.
Prišla sam starici i rekla sestri da joj prevede šta govorim. Bez toga starica je pristala na sve samo da vidi makar jednom sina.
Veoma sam se brzo snašla, uspela sam sama da je priključim na respirator, ostalo je još da on dođe.
Nastaviće se...
