The Door(Croatian)

14.dio-Black Wolf

Hvala Pauli na super naslovnoj!

14.dio-Black wolf

Duboko uzdahnem.Ovo nije san.
“Ok.“-ne znam što drugo da kažem.Moje riječi ga zbune.
“Ok?“-digne jednu obrvu gledajući me kao da sam luda.
“One noći kad si otišao...Bila sam tu.Vidjela sam tvoje oči,čula režanje i udarce u ona vrata.Jedino moguće rješenje je da si vukodlak.“-objasnim mu.Još uvijek me iznenađeno gleda.
Nastavim-“Mislim...Zašto bi te otac mučio?Znala sam da mora postojati neko bolje objašnjenje,a ovo je bilo jedino.Eksperimentirao je na tebi i ostalima. Želio je znati kako vaš organizam radi i zato je bilježio one reakcije koje bi zapravo bile preobrazbe.Možda nešto od toga ima veze s smrti moje mame.“-prođe rukom kroz kosu još uvijek malo iznenađen.
“I nakon svega toga što si saznala...Ne razumijem zašto....“-mumlja.
“Ne razumiješ što?“-želim da nastavi svoju rečenicu.
“Ne razumijem zašto nisi pobjegla od mene.“-napokon me pogleda u oči.Mislio je da ću pobjeći?Niti jednom nisam pomislila na to.Kad bolje razmislim,većina ljudi bi to napravila.On je vukodlak.Biće iz bajki i filmova.Ni sama ne znam zašto ga se ne bojim.Valjda bih se trebala bojati.Ipak,znam da mi Zayn nebi naudio.On nije takva osoba.
“Ne znam...“-iskreno kažem.Nikada mi nije dao razlog zbog kojeg bih ga se trebala bojati.
Sjedimo tako još desetak minuta u tišini slušajući ptice iz vana.Nitko od nas ne zna što da kaže.Upravo mi je rekao da je vukodlak.Što da kažem na to osim da mu vjerujem?Ne bi se samo tako šalio samnom.Mislim da nije tip koji bi mi se smijao u lice oko tako glupe šale.
Zašto mu onda zapravo vjerujem?Pa,zato što ga je moj otac mučio tri godine.Zbog svih dokaza u bilješkama mojeg oca koje su odjednom postale tako jasne.Kao što sam već rekla,ovo je jedino rješenje,svidjelo se to meni ili ne.
“Zayn?“-trgne se iz svojeg transa i pogleda me pospanim pogledom.
“Mhm?“
“Možeš li mi pokazati?“-upitam pomalo nesigurno.
“Pokazati što?“-zainteresirano upita.
“Nešto što će mi reći da ovo nije san...Nešto što samo vukodlaci mogu.“-zamolim ga tiho govoreći.Cijela kuća je tako tiha i spokojna.Jedino što se čuje je naše tiho disanje i razgovor.
“Dođi.“-digne se sa stolice i rukom mahne prema sebi kao znak da ga pratim.To i učinim.
Izađemo vani i odšetamo,nedaleko od kuće,u šumu.Zayn stane i okrene se prema meni.Udaljeni smo oko šest metara.Znam da će se nešto desiti s njim što mi ubrzava puls zbog nervoze.
“Dođi.“-kaže dovoljno glasno da ga čujem.Kad mu se dovoljno približim uzme moj dlan u svoj.
“Ova šuma mi donosi puno dobrih uspomena iz djetinjstva.Ponekad zaboravim neke stvari iz prošlosti,pa dolazim ovdje da se prisjetim.Te stare uspomene mi uvijek vrate dobro raspoloženje.“-krene mi pričati.Šutim i zainteresirano ga slušam.Zamislim Zayna kao malenog vučića koji trčkara po šumom sa svojim prijateljima.To me nasmije i zbuni u isto vrijeme.
“Mogu ti pokazati jednu od svojih uspomena ako želiš.“-čeka moj odgovor.Kimnem glavom iako ne znam na što on zapravo misli.
Približi mi se još više tako da nas djeli jedva par centimetara zraka.
“Zayn ne...“-pokušam se pobuniti,ali me on prekine.
“Vjeruj mi...Neću napraviti na ono što misliš.“-njegov dah mi zaškaklja kožu na licu.Odmah mi tijelom prođe nekakva nepoznata toplina.Kratko kimnem glavom dopuštajući mu da nastavi.Desnom rukom drži moju,a lijevu stavi na stražnji dio moje glave i nagne je prema svojoj tako da nam se čela dodiruju.Njegov dah koji miriše na mentu mi škaklja obraze.Svoj pogled spustim na njegove usne koje kao da me dozivaju da ih spojim sa svojima.Brzo odgurnem svoje misli i vratim pogled na njegove prekrasne smeđe oči koje već gledaju u moje.
“Zatvori oči Dely.“-nježno mi naredi.Poslušam ga i zatvorim oči čekajući njegovu sljedeću radnju.
“Opusti se...Diši i slušaj sve oko sebe.“-šapće.Usredotočim se na svoje disanje.Slušam ptice i njihanje grana na blagom povjetarcu.Sve je tako tiho i opuštajuće.
“Jesi li spremna?“-upita me.Ne znam ni za što trebam biti spremna,ali vjerujem mu.
Kimnem glavom u znak da nastavi s onim što mi želi pokazati.
“Mens.“-nakon njegove nerazumljive riječi svi zvukovi nestanu,a ja potonem u crnilo.