The Door(Croatian)

10.dio-The Beginning

10.dio-The Beginning

“I moraš izvući Tobya iz ovoga.Nisi mu trebala reći istinu,ali još uvijek nije kasno.Ne smiješ mu ništa reći nakon večeras,uredu?“-gleda me nestrpljivo.Zašto Toby nebi trebao znati?On mi je najbolji prijatelj i jedina osoba koja mi je kao obitelj.Ne želim mu lagati.Neću mu lagati.
“Zašto?“-namrštim se.
“Zato što ćeš ga dovesti u opasnost ako mu kažeš,a ja vas ne mogu oboje štiti.“-očajno kaže.Vidim mu u očima da govori istinu.Da je ozbiljan i zabrinut za mene.Možda bi ga ipak trebala poslušati jer očito će se nešto loše desiti večeras.Tad ću okriti još jednu njegovu tajnu,ali sumljam da će biti jedna od dobrih.
“Uredu.“-kimne glavom i slabo se nasmiješi.Polako se okrene i krene prema vratima,ali ga ja zaustavim.
“Ali Zayn...“-okrene se pogledati me-“...Što god da se desi večeras moraš mi obećati da nećeš pobjeći od mene.“-zbunjeno i iznenađeno me pogleda.
“Znam da se jedva čekaš vratiti svojoj obitelji,ali nemoj otići zauvijek.I ja želim vidjeti svoju jedinu obitelj...“-zastanem,teško mi je izgovoriti zadnju riječ-“...zadnji put.“-izustim.Tuga mu se pojavi u očima kad vidi koliko mi je teško.Pogledam u pod jer me je sram.Osjetim kako mi se suze oči čim se sjetim svega što se dešava u mojem životu.Mojem jadnom,malenom životu.
Zayn mi se brzo približi i prstima mi lagano digne bradu da gledamo jedno drugo,pa kaže-“Nikada te neću napustiti Delilah.I nisi sama,imaš Tobya...i mene.“-šapne.Njegove riječi me doslovno rastope.Odmah omotam ruke oko njegovih leđa i zabijem lice u njegova prsa.Pustim suze da mi se spuštaju niz obraze.Zayn,očito iznenađen mojom radnjom,nakon par sekundi mi uzvrati zagrljaj.Zbog toga se nasmijem plačući.
“Ni ja tebe neću napustiti,Zayn.“-kažem kroz plač.Nakon mojih riječi Zayn se ukoči na mjestu.Polako ga pustim iz zagrljaja i upitno pogledam.Gleda iza mene,zamišljen.Jesam li nešto krivo rekla ili napravila?
“Zayn?“-zovnem ga,zbunjena.
“Hm?“-trgne se iz svog transa i pogleda me upitno,dižući obadvije obrve.
“Jeli sve uredu?“-upitam zabrinuto.Možda nisam trebala ono reći.Kad bolje razmislim,obadvoje nismo to trebali reći.Nikada je snažna riječ,a mi se ni ne znamo dovoljno dobro da bi ju rekli jedno drugome na ovaj način.
“Da...samo...Mislim da kasniš u školu.“-promjeni temu i prvi mi je put drago zbog toga.Zanijeli smo se,otišli predaleko i rekli obećanja koja ne možemo ispuniti.
“Da.Da...“-ne znam što drugo da kažem.Brzo obrišem suze i okrenem leđa Zaynu.Kvragu,kako mrzim kad mi je neugodno.
“Idem sad...Napraviti doručak.“-kaže i doslovno otrči iz sobe.Čim ode,tiho opsujem i frustrirano prođem prstima kroz kosu.Koji smo mi kreteni,to je za nevjerovati.Kako ću sad mirno proći pored njega?Sve sam uništila.Sve je bilo uredu između nas do sad.Sad slijede neugodne tišine koje prezirem.Da barem mogu vratiti glupo vrijeme i ne reći ništa od onoga.Ali ne mogu.

Otvaram vrata i ulazim u kuću.Nisam vidjela Zayna od onog neugodnog incidenta od jutros.Izbjegavali smo jedno drugo dok nisam otišla u školu.Stvarno smo sve zbrljali.
Dođem do dnevnog boravka i ugledam Zayna kako sjedi na kauču.Lista programe na televiziji.Po izrazu lica vidim da mu je dosadno.
"Hej."-kažem,na što se on naglo trgne i pogleda me.
"Ej."-kaže.Primjetim kako proguta slinu na njegovom grlu.Bacim torbu na pod i odem u kuhinju ne znajući što drugo da mu kažem.Otvorim hladnjak i izvadim komad pizze koji je ostao od jučer i podgrijem ga u mikrovalnoj.Mrzim kad je hrana hladna.Oduvijek sam je voljela toplu.Mikrovalna se oglasi da je gotova,pa izvučem pizzu i odgrizem komadić.Zagrizem još jedan,ali veći komad.
"Delilah?"-odmah se okrenem i vidim nervoznog Zayna.
"Hm?"-promumljam punih usta.Priđe bliže i sjedne za drveni šank.Stavi ruke na njega i spusti pogled na njih.
"Mrzim ovo."-kaže još uvijek gledajući u prepletene ruke na šanku.
"Što?"-kažem kad napokon progutam zalogaj hrane.
"Ovo…"-pogleda me i pokaže rukom na sebe i mene-"Ovu neugodnost.Napetost.Ne želim to između nas."-vidim iskrenost u njegovim očima.Jeli on meni čita misli?Možda i čita jer prošli je dan mogao napraviti ono čudo u mojim mislima.Valjda ću napokon razumjeti kako je to napravio večeras.
"Ni ja…Nismo trebali reći one stvari jutros…Zanijeli smo se i pogriješili.Znamo da ne možemo ispuniti takva ozbiljna obećanja."-priznam i stavim pizzu na tanjur.U očima mu se na sekundu pojavi nekakva emocija koju ne mogu prepoznati.
"Da…Imaš pravo.Ali samo želim da znaš da mi je stvarno stalo do tebe i da neću pobjeći ako ti to ne želiš."-pobjegne mi blagi osmjeh na lice,koji Zayn odmah primjeti,pa se i on nasmiješi,zadovoljan mojom reakcijom.
"Hvala ti Zayn.Isto vrijedi i za mene."-iskreno kažem.Kimne glavom i digne se sa stolice.
"Eh,sad kad smo to riješili vrijeme je da mi nekako ubiješ dosadu jer stvarno ne znam što više da radim."-nasmije se.I samo tako,iskrenim razgovorom,smo se ponovno vratili na staro.A drago mi je zbog toga.Jako.