The Door(Croatian)

16.dio-Walking dead

16.-Walking dead

"Što?"-upitam potreseno.

"Znam da je to čudno i..."-prekinem ga.

"Zayn stani."-ljutito kažem,a on me iznenađeno pogleda.

"Govoriš mi da tvoja obitelj želi upoznati kćer njihovog najgoreg neprijatelja.Još ga imate zatočenog negdje u New Yorku gdje ga mučite i sad me odjednom žele na prijateljskom roštilju.A i ti si sam rekao da bi mi naudili da saznaju tko sam."-prekrižim ruke preko grudi čekajući da progovori.

"Znam,i oprosti,ali Dakota je rekla za tebe mojem bratu i on je sve to spomenuo za večerom.Pred svima.Normalno da im nisam rekao da si njegova kćer jer znam da to nebi završilo dobro.Malo sam...izokrenuo istinu."-objasni mi,ali me to ne utješi.

"Što si im rekao?"-još uvijek sam ljuta.Uzdahne duboko pa nastavi.

"Rekao sam im da si bila zatočena samnom i da si zaslužna za moje oslobođenje.To jest,naše."-tiho kaže kad shvati da je naše prepiranje privuklo par neželjnih pogleda.Vjerovatno misle da smo luđaci po tome o čemu raspravljamo.

"Ali,Zayn,mislit će da i ja mrzim svojeg oca.I mislit će da sam neka snažna nepobjediva cura koja je svladala njihovog najgoreg neprijatelja.Ja nisam ni blizu toga."-smirim se mrvicu.Još uvijek volim svojeg oca i nebih htjela pričati sa ljudima kako je on grozan i kako mi je drago što ga sad muče negdje.

"Gle,toga sam se jedino sjetio u trenutku.Molim te,daj im priliku.Svidjet ćeš im se,siguran sam.A ako odbiješ,počet će sumljati da nešto nije u redu."-moli me.Osjećam se kao da nemam izbora,kao da moram ići na taj ručak.

"Ne znam baš..."-prekine me.

"To će nam i olakšati da posjetimo tvojeg oca Del..."-to mi privuče pažnju.Znači,ipak nije zaboravio na to.

"Kako misliš?"-upitam znatiželjno.Kako bi to što ja upoznam njegovu obitelj pomoglo u posjetu mojeg oca?

"Nikada me nebi pustili da te odvedem onamo jer si potpuni stranac.Ako ih ne budeš htjela upoznati,to će samo smanjiti njihovo povjerenje u tebe i neće mi dopustiti da te odvedem onamo.Jedino bi te mogao potajno tamo odvesti,ali mi to zadaje puno napornog i nepotrebnog posla."-napokon završi i nervozno me gleda.Imam osjećaj da on ima nekakav skriven motiv iza svega ovoga.Nikada me nije ovako nagovarao na nešto što mi se nimalo ne sviđa.Ali,opet je donekle upravu.Ako se svidim njegovoj obitelji i dobijem njihovo povjerenje poštedjet ću nas još više laži.Ali ću ih morati viđati ponovno jer bi me smatrali prijateljicom,zar ne?Želim li ja to?Biti prijateljica obitelji koja drži mojeg oca zarobljenog?Želim li uživati u njihovu društvu i smijati se kad god spomenu mojeg oca?Sumljam...

"Razmislit ću."-je sve što kažem.Zayn izdahne od olakšanja.Barem nisam rekla ne.Vidim da mu taj ručak puno znači,ali zašto?Zašto me tako nagovara da dođem?Ostatak ručka provedemo u tišini.

"Sad me odvedi kući."-pojedem zadnji zalogaj i ustanem.Trenutno ne želim biti oko Zayna,ali ni ne želim biti sama.Morat ću se pomiriti s tim.

Zayn samo kimne glavom i krenemo u auto.I on vidi da trenutno ne želim biti oko njega i očito ga je to povrijedilo.Ali,što ja tu mogu?Pozvao me je na ručak i mislila sam da ćemo 'normalno' razgovarati i da ću ga ja pitati sve što me zanima,a on odgovarati na sve sa smješkom na licu.Umjesto toga on me pita da lažem za njega.Da upoznam njegovu obitelj koja misli da sam ja neka posebna snažna cura,a ja sam upravo ono suprotno.Ali,to je za mojeg oca,zar ne?To je sve za mojeg oca...

Auto zakoči i to me trgne iz misli.Parkirao je ispred moje kuće,a ja ne izlazim.

"Zayn?"-zovnem ga tiho.