2.dio-Scared
Tamna soba.Ispred mene je operacijski bijeli stol kojeg jedva vidim.Ima i dosta polica sa nekakvim lijekovima.Osjećam se kao da sam u bolnici.Nekakvoj jezivoj bolnici.Zakoračila sam i napokon ušla u tu prostoriju.Trnci su mi prošli tijelom.Krenula sam tražiti prekidač da upalim svijetlo.Aragon me je čekao ispred prateći svaki moj korak.Napokon sam našla prekidač i upalila svjetlo.Prizor koji je stajao ispred mene mi je sledio krv u žilama.Čovjek,bolje rečeno,tinejdžer je visio zavezan na zidu.Ima samo par uprljanjih gaća na sebi.Sav je znojan i izgleda bez svijesti.Stajala sam na mjestu ukočena.Svi moji strahovi su se ostvarili.Moj otac...on...Ne mogu to niti izgovoriti.Polako sam zaobišla operacijski stol i primjetila sve stvarčice za operacije na policama.Došla sam do mokrog i besvijesnog dečka koji visi na tom zidu.Čula sam njegovo tiho disanje i to me je na tren smirilo.Stiskala sam onaj nož u ruci.Još uvijek se bojim.Ne znam što on može napraviti.Kad tata dođe čeka ga dugo ispitivanje.Kako je mogao zatočiti tinejdžera ovdje?Što da sada radim?Ne mogu ga ostaviti ovdje.Ja nisam kao svoj krasani otac.Pogledala sam u Arija iza sebe koji je zbunjeno gledao u tinejdžera.Spustila sam nož na operacijski stol jer mislim da se nemam od čega braniti.Uzela sam dečkovu glavu u ruke i tražila neki znak da je pri svijesti.Malo sam se prepala kad je zamumljao na sekundu.Mrvicu je otvorio oči,a onda je opet bio bez svijesti.Otkačila sam mu lance sa ruku i nogu.Stavila sam svoje ruke ispod njegovih pazuha i vukla ga do svoje sobe uz stepenice.Užasno je težak i jedva sam došla do sobe sa Aragonom iza sebe.Ari ga nije pokušao napasti.Vjerovatno osjeća da je jako slab.Stavila sam ga na svoj prosječni krevet i stala na trenutak da se odmorim.Što mu je moj tata radio u toj sobi?Smočila sam kuhinjsku krpu i brisala mu čelo.Nevjerovatno je vruć i mokar.Maknula sam mu kratku smeđu kosu sa strane.Zašto nisam prije otvorila vrata i spasila ga?Pogled mi je pao na njegova prsa i trbuh.Mnoštvo zašivenih ranica i posjekotina.Pažnju mi je privukao žig na boku na kojem je stajao broj tri.Što bi to trebalo značiti?Nadam se da će mi on to reći kad se probudi.Kada se probudi...što će onda htjeti?Hoće li otići na policiju?Hoće li mene napasti?Očito da ću morati pričekati i saznati.Pogledala sam na mali sat do kreveta.Dva i dvadeset pet ujutro,a nisam nimalo umorna.Sišla sam u dnevni boravak i odlučila pogledati neki film.
PRIPOVIJEDAČ P.O.V
Zrake sunca dopiraju kroz maleni prozor u njegovo pospano lice.Otvori oči i sunce ga zaslijepi.Sunce?Nije ga jako dugo vidio.Predugo.Sjedne na krevet i razgleda sobu.Gdje se nalazi?Protrlja lice rukama da se uvjeri da ne sanja,a onda se digne sa kreveta.Primjeti mušku odjeću obješenu na vrata ormara.Uzme majicu u ruke i pomiriši je.Miriši na onog kretena.Još uvijek je u njegovoj kući.,ali zašto nije zavezan na stol omamljen svakakvim lijekovima koje bi mu davao.Onda se sjeti osobe sa duge strane vrata.Zašto bi ga ta osoba izvadila iz one grozne sobe?Možda ne zna,možda ne zna ništa o njegovom svijetu.Možda može samo što brže pobjeći,a da ga nitko ne primjeti.Nije dovoljno jak za borbu.Oni lijekovi još nisu potpuno prošli.Taj bolesnik bi puštao paru biljke morave na koji je njegova vrsta "alergična".Ona ga može ubiti,ali ju je bolesnik puštao u manjim količinama,pa ga je stalno sve boljelo.
Krenuo je prema vratima sobe i otvorio ih.Otišao je niz hodnik i spustio se stepenicama.Miris hrane ga je očarao,pa je krenuo za njim.Zaledio se kad je vidio Delilah kako kuha.Gladan je i ne može odoliti mirisu tog jela koje je spremila.Onda se okrenila i stala,pomalo preplašena i iznenađena što ga vidi.
Delilah P.O.V
Pogledi su nam se susreli.
"Umm...Bok."-jedva sam progovorila.Daj Delilah,tvoj otac ga muči i to je sve što si smislila?Odmjerio me je par puta zbog čega mi je još neugodnije.Mogao je barem obući majicu.
"Tko si ti i zašto si me izvukla iz one sobe?"-rekao je bez imalo emocija na licu.
"Zovem se Delilah i nisam znala da si ti iza onih vrata,ali kad sam vidila u kakvom si stanju nisam te mogla ostaviti tu."-iskreno sam rekla.
VOUS LISEZ
The Door(Croatian)
Loup-garouVriskovi.Delilah ih često čuje iza metalnih vrata.Majka joj je umrla kad je bila dijete,a od tada se njezin otac zaključava u prostoriju i ne izlazi satima.Što joj otac radi unutra?Dali je još netko s njim?Bezbroj pitanja na koja Delilah polako pron...