The Door(Croatian)

12. dio-Prison changend you

12.dio-Prison changed you

Nas petero sjednemo za stol i krenemo jesti.Pitanja lete sa svih strana upućena meni.

“Zayn,tko je ta cura koja je bila s tobom u onoj kući?“-upita me Hunter.Dakota mu je rekla za Delilah.Pitanje kojeg sam se najviše bojao.

“Misliš na curu koju je Dakota upoznala one noći kad se iskrala da me vidi?“-smireno upitam i pogledam u posramljenu Dakotu.Pokušavam ih zavlačiti da se sjetim dobrog odgovora.

“Mislim da je to ta.Dakota?“-pogleda ju čekajući da potvrdi.

“Da,na tu curu sam mislila.“-kaže tiho gledajući u svoj tanjur.Hunter vrati pogled na mene čekajući odgovor.

“Nisam znala da je neka cura bila s tobom.Tko je ona?“-sad i mama upita.Svi me gledaju i čekaju odgovor.

“Ona je me je zapravo spasila od daljnjeg mučenja.“-kažem govoreći istinu.Svi se iznenade mojim riječima.

“Ali rekao si mi da si se sam izbavio iz te sobe gdje te je mučio.“-Blade se ubaci u razgovor.Da,kad me je posjetio to sam mu rekao.

“Nisam htjeo reći da me je cura spasila.Nju je Steve mučio skupa samnom.Zadnjih pet mjeseci smo bili njegovi zatočenici.“-slažem.Da saznaju da je Del njegova kćer mislili bi da je ona kao on.A to nije istina.Pokušali bi ju ubiti.Ja im ne mogu to dopustiti.

“Oh...“-Hunter zamišljeno kimne glavom.

“Jeli ona isto linkatrop?“-mama znatiželjno upita.

“Ne,ali jeste nešto.Samo ne znam što...“-priznam.Istina je da je Delilah neka natprirodna vrsta.Prvi znak je da me je čula dok sam bio u prostoriji koja je zvučno izolirana.Drugi znak je da sam dobivao nalete njezinih osjećaja.To mi se nikada nije dešavalo,a nikad nisam ni čuo za to.

“Ako ti je spasila život,onda joj trebaš pomoći da sazna što je.Mi nismo jedina natprirodna bića na Zemlji.“-mama kaže dok svi zainteresirano slušaju.

“Osim toga,tko god je bio pod nožem Stevea je naš prijatelj.“-kaže i nasmiješi se.

“Dovedi je ovdje da se upoznamo.“-dubok glas se javi iza mene.Okrenem se i ugledam visoku sjenu kako stoji ispred ulaza u kuhinju.

“Hej Ike.Vidi tko se vratio iz mrtvih.“-Hunter ga pogleda sa smješkom.Ike nikad nije volio da ga zovemo 'tata' jer to zvuči slabo.Ponekad se pitam jeli sav svoj.

Ignorira Hunterove riječi još uvijek gledajući u mene.Narasla mu je poveća brada koja mu je prekrila pola lica.Bore su mu vidljive oko očiju i na čelu.Još uvijek izgleda zastrašujuće i opako.Drži se uspravno što ga čini samopouzdanim.Čim bi ga vidili,odma bi znali da je on ovdje šef,nitko drugi.Oduvijek mrk pogled mu je odmarao na licu.Osim njegove mrzovoljnosti bilo je jasno da je umoran.Najverovatnije zbog preobrazbe.Što si stariji to više boli.Zamislite bol kod koje vam se sve kosti lome i rastežu,a na nekim mjestima izrastu i nove.Takva je bol do četrdesetih,a  nakon toga je još gore.Nikada nije pokazivao da ga boli,ali svi to možemo primjetiti na njegovom licu,samo ne želimo ništa reći jer znamo da bi ga to samo razbjesnilo.

“Ako te je ženska spasila onda je želim upoznati.Vjerovatno je snažnija od tebe i Stevea skupa ako vas je uspila prijeći.“-sjedne preko puta ne skidajući pogled s mene.Rekao sam da mu je snaga i hrabrost najbitnija.

“Nisam siguran želi li ona to.“-kažem pokušavajući se izvući.Svi utihnu i znatiželjno slušaju naš napeti razgovor.

“Nagovori je.Ili ni za to nisi sposoban.“-ne pokazuje nimalo emocija.Navikao sam na ovakav razgovor s njim,ali svaki put me uspije uvrijediti koliko se god trudio to zaobići.