The Door(Croatian)

8.dio-I watch too many movies

8. dio-I watch too many movies

“Samo smo Hunter i ja ostali nakon smrti moje sestre,Kire.Ona je nas dvoje jedina držala u dobrim odnosima,a kad je ubijena ja i Hunter smo se počeli svađati.“-ispriča djelić onoga što sam htjela čuti.Osjećam se kao da je moj otac sve uništio u njegovoj obitelji.Tko zna koliko je još obitelji uništio.Imam nekakav nagon da mu se stalno ispričavam za sve što je moj otac napravio.Znam da to neće ništa popraviti,ali se osjećam krivom za sve.
“Žao mi je.“-još jednom mu se ispričam.
Nekako me pomalo ljutito pogleda pa kaže-“Moraš jednom shvatiti da je tvoj otac zbog svega kriv Dely,ne ti.“
“Znam,ali osjećam se jednako krivo kao i on...“-spustim pogled na ruke u krilu.
“U tome i jeste bit,on ne osjeća krivnju.“-gleda me žalosno.Osjeća li moj otac imalo krivnje za sve stvari koje je napravio?Želim da osjeća.Želim da shvati koliku je bol nanjeo svima koje je zatvorio iza onih vrata,ali što ako on stvarno ništa ne osjeća?Što ako je on čudovište čitavo ovo vrijeme,a ja to nisam shvaćala?Što ako on nije ubio i mučio sve te ljude iz osvete nego iz užitka?Možda je mojoj obitelji suđeno da propadne.Možda Bog stvarno postoji i osudio je moju obitelj na propast.Mi smo svi samo pijuni kojim se on igra,a da mu postane zabavnije nanosi nam bol.A možda postajem luda jer kako razmišljam mislim da definitivno postajem.Možda sam to naslijedila od oca.
Trgnem se iz razmišljanja kad shvatim da me Zayn još uvijek gleda.Imam osjećaj da me sažalijeva.Mi sažalijevamo jedno drugo.Ono što je čudno je da mi to nimalo ne smeta prvi put u životu,da me netko sažalijava.Vjerojatno zato što Zayn zna kako se osjećam i ja znam kako se on osjeća.Obadvoma su nam umrle bliske osobe u istoj šumi.Obadvoma nam je to promjenilo živote na gore.
“Možda si u pravu.“-kažem gledajući u pod zamišljena.
“Idem spavati...“-promjenim temu jer ne želim više razmišljati o ičemu gdje se spominje moj otac,a i umorna sam.Dignem se sa kauča i krenem prema stepenicama.
“Del?“-zovne me.Okrenem se.Sviđa mi se kad me zove Del.Toby i tata su praktički jedini ljudi s kojim pričam,a oni me najčešće zovu punim imenom,a katkad i Dely.
“Hm?“-zamumljam umorno.Jedva ga vidim u ovom mraku,ali ono što vidim je njegovu crnu,visoku figuru kako stoji metar ispred mene.
“Mogu li spavati u tvojoj sobi večeras?“-njegovo pitanje me iznenadi da se odmah razbudim.Želi spavati samnom?Ne na onaj način.Valjda?Što ako napravi nekakav pokret?Ne želim spavati u istom krevetu s njim.To bi bilo ekstremno neugodno i uopće nebi spavala.
Primjeti da dugo šutim,pa nastavi-“Mislim na podu...nebi...znaš...“-počeše glavu neugodno kad shvati kako su ispalenjegove prijašnje riječi.Što da kažem?
“Oh...Nebi mi smetalo,ali samo te želim pitati zašto...želiš spavati samnom?“-dam si mentalni šamar kad shvatim kako je to zvučalo.Primjetim kako mu se osmijeh raširi licem.
“Nisam to.Tako.Mislila...ovaj...“-spetljam se.Zayn se nasmije.
“Delilah uspori malo čovječe,nisam znao da si toliko usamljena.“-približi se sa ogromnim osmijehom.Izgleda kao nekakav pedofil trenutno sa tim zločestim osmjehom.Tko zna što sve trenutno zamišlja.
“Želiš li ostati spavati na kauču?“-upozorim ga na što on digne ruke u znak predaje.
“Dobro,onda uzmi onaj jastuk na cvjetiće i deku na...“-pogledam u deku na kauču-“...patke?“-zbunjeno upitam na rubu smjeha.
“Što je smješno,našao sam ih u ovoj kući.“-zbunjeno pita,skroz uozbiljen.
“Imaš milijun deka i jastuka,a ti odabereš jastuk na cvjetiće i deku na patkice?Aww...“-rugam mu se na što se on nasmije.
“Kladim se da su tvoje gaćice na medvjediće.“-ponovno se onaj vragolasti osmjeh vati na njegovo lice.
“Žao mi je princezo,ali nikada nećeš saznati.Sad uzmi svoju dekicu i jastuk,pa idemo spavati?“-tepam mu na što on zakoluta očima još uvijek se smijući.
“Da,gospođo.“-salutira na što se nasmijem.
Nisam znala da ja i on možemo razgovarati kao normalni ljudi.Bez plakanja i deranja jedno na drugo.Očito da možemo sad kad sam shvatila da on zapravo nije loša osoba nego je prošao kroz pakao baš kao i ja.I gore od mene zahvaljujući mom ocu.Mogao je otići i nikada me više ne vidjeti,a on će ostati i pomoći mi da pronađem oca.Da ga vidim zadnji put i da se oprostim.Koliko god ne želim da umre,znam da ovakvu šansu ne mogu odbiti.Baš kao što je rekao,malo ljudi dobije šansu da se oprosti sa svojim voljenima.Dala bih sve da još jednom vidim mamu.Da joj kažem koliko ju volim i koliko mi je nedostajala.Zato je nemoguće odbiti tu ponudu.Koliko god ona teška bila.Ali kad se pozdravim s njim zadji put i odem,kakav će moj život biti?Bojim se budućnosti u kojoj sam potpuno sama.Da,tu je Toby,ali i on će jednoga dana otići i nastaviti svoj život.On će postati netko,imati obitelj,a ja ću još uvijek živjeti u istoj kući usred šume,sama.Jedino će Aragon ostati samnom,ali i on će s vremenom otići.I to me plaši,samoća.Do sada sam imala nekoga uz sebe i bila sretna,ali što će se desiti nakon očeve smrti?Kada svi odrastemo i nastavimo sa životima.Hoće li onda moj život imati imalo smisla?Hoće li moj život imati svrhu?Sve što mogu napraviti je nadati se najboljemu.
Grozan zvuk me natjera da otvorim oči.Kad dođem sebi shvatim da je to budilica.Jedva dignem ruku i isključim je.Vani je hladno i pada kiša,ne želim po takvom vremenu ići u školu.Želim ostati u toplom krevetu i spavati do mile volje,ali ne mogu jer imam već dovoljno neopravdanih sati,a nemam oca da mi ih opravda.Sad ću ići sama sebi na informacije.Barem nešto dobro u ovom usranom životu.
Razgledam okolo sobe i shvatim da Zayn nije ovdje.Dušek na podu,prekriven dekom sa jastukom na vrhu je prazan.Možda je u prizemlju.Dignem se sa kreveta,obučem sivu trenerku i crnu majicu sa bijelim natpisom Life is a whore,learn how to fuck it.Da,Toby mi ju je kupio za osamnaesti rođendan.Njegovi darovi bi uvijek bile majice sa natpisima.Imam ih najmanje deset u ormaru koje mi je on kupio.Možete zamisliti tek koliko ih on ima u svojem ormaru.Rekla sam da nikada neću nositi ovu majicu,ali nekako mi se s vremenom svidjela.
Jedino što se čuje u ovoj kući je kiša iz vana.Volim zvuk kiše,smirujuć je,baš kao i miris ulica nakon nje.Spustim se niz stepenice i ugledam Zayna na kauču kako lista nekakve papire sa malenim smješkom na licu.Aragon leži do njega sa glavom u njegovom krilu.
“Jutro.“-kažem.Zayn se trgne iz transa kada me čuje.
“Hej.“-pozdravi tiho i vrati svoj pogled na te papire.Približim se i sjednem do njega tako da je on u sredini,Aragon sa desne strane,a ja sa lijeve.Spusti papire u krilo da ih ne vidim čim sjednem do njega.Pogleda me i digne obadvije obrve.
“Što?“-zbunjeno upitam.Samo želim vidjeti što je na tim papirima.Pogledom govori da odem i da ga pustim na miru.Ali neću to napraviti jer želim znati što je gledao.
“Ma daj Zayn.“-kažem frustrirano.Još me više znatiželja ubija.Još uvijek ništa ne govori.
“Napravit ću palačinke ako mi pokažeš...“-zlobno se nasmiješim.Odmah mu se oči širom otvore.
“Palačinke...“-zamisli se.
“Da,palačinke.Sa nutellom i šlagom.Vruće.“-pokušavam ga namamiti.Pogleda me misleći se da pristane ili ne.
“Može.“-preda se.Oboje se nasmijemo na “dogovor“.Znam da nije jeo ništa ukusno tri godine.Plačinke su očito na top listi “čim izađem iz ove rupe“ za uraditi.
“Znaš kako ću za par dana moći izaći odavde?“-kimnem  glavom.“E,pa nisam vidio svoju obitelj više od tri godine i teško mi je sjetiti se njihovih lica.“-objasni pa nastavi.“Uzeo sam one slike iz kutije ispod kreveta tvog oca.“-podigne slike.To su slike njegove obitelji.Njih je gledao.
“Imam nekakav čudan osjećaj u vezi svih njih.Samo Blade i Dakota znaju da sam živ.Ne znam kako će drugi reagirati kada me vide.“-iskreno kaže gledajući u sliku žene.Ima crvenkastu kosu i izgleda samopouzdano.Predpostavljam da joj je otprilike trideset i pet godina.
“Blade ti je brat?“-upitam.
“On mi je najbolji prijatelj.Smatram ga članom obitelji.“-kaže na što ja kimnem glavom.
“Tko je ona?“-pokažem prstom na crvenokosu ženu.
“To je Ruth,moja majka.“-sa smiješkom gleda u sliku.Kada se malo više zagledam vidim da sliče.Mogu mu vidjeti u licu da mu nedostaje i da jedva čeka da ju vidi.
“Ovo je Amy,mamina sestra.“-stavi sliku Ruth sa strane i pokaže novu.Amy ima istu kosu kao i Ruth,ali svijetlo zelene oči.Na slici se smješka i drži ruke na bokovima.
“James...Bladeov otac.“-pređe na novu sliku.Po načinu na koji je izgovorio njegovo ime vidim da mu se James nimalo ne sviđa.
Koju vezu on ima sa tvojom obitelji?“-upitam zbunjeno.Rekao je da Bladea smatra obitelji iako mu nije nikakav rođak ili bliže,što onda Bladeov otac ima ikakve veze s njima?
“Prijatelj je mog oca.Iako ga ja ne volim ipak je dio naše obitelji.“-objasni i izdahne naporno.Vidim da mu smeta James,ali zašto?
“Taj vaš sistem obitelji je baš čudan.“-iskreno kažem.Svako tko im je blizak im je obitelj.Čudno.
“Da,po našim pravilima obitelj su oni koji su oduvijek stajali uz nas i nikada nas nisu iznevjerili bez obzira na koje prezime nose.“-kimnem glavom u razumjevanju.Ipak je lijep taj njihov način.Da bar ja imam toliko obitelji uz sebe.To bi bilo krasno.Oduvijek puna kuća.Svi veseli i sretni.Obitelj.Zaboravila sam značenje te riječi.
“Aha...A gdje spada Dakota tu?“-upitam znatiželjno.Po onome što sam čula ona je dugo Zaynova “prijeteljica“.Zayn me pogleda čim spomenem njezino ime.Očito je to vrlo osjetljiva tema.
“Ona...ona je obiteljska prijateljica.Njen djed se brinuo za nju nakon prometne nesreće u kojoj su joj poginula obadva roditelja.A kad je on umro,ostavio ju je mojoj majci jer je ona jedina bila bliska sa njezinom obitelji.“-objasni pomalo tužno.Nisam očekivala da će mi reći istinu.Sad imam nekakvu grižnju savjest.Svašta sam joj rekla jučer,a nisam imala pravo jer je zapravo uopće ne znam.Nikad se nisam tako ponašala prema ljudima osim ako me jako naljute.Možda me je naljutila kada sam čula što je učinila Zaynu i bilo mi ga je žao.Možda čak i previše žao.
“Sad se osjećam loše zbog svega što sam joj rekla.“-priznam zamišljeno.Pogleda me.
“Ne,imala si pravo.Znala je da mi se oduvijek sviđa,a ja sam bio sljep i nisam skužio da se njoj sviđa moj brat.Mogla mi je odmah reći,a ne da provedem tri godine nadajući se da kad izađem da će biti napokon moja.“-tužno gleda u pod.Nisam očekivala ovoliko iskrenog razgovora s njim.Možda mi napokon počinje vjerovati.
“Stvarno sam mislio da ćemo biti skupa nakon ovoga...Mislio sam da je ona ona prava cura za mene.“-njegove riječi me iznenade.Mislila sam da se Zayn nikada nebi držao samo jedne cure.Stvarno je volio tu curu.
“Možda onda ona nije ona prava ako se sad osjećaš tako.Kad si zaljubljen trebao bi osjećati sreću i toplinu,a ne izdaju i bol.“-pokušam ga utješiti.Pogleda me i smješak mu se pojavi na licu.Nisam znala da mogu davati ovako dobre savjete.
“Mislio sam da ti ne vjeruješ u ljubav.“-iznenađeno me gleda sa smješkom na licu.
“Ne,samo gledam previše filmova.“-obadvoje se nasmijemo.Počinjem uživati u njegovom društvu što je čudno.Prije par dana smo hetjeli objesiti jedno drugo.
“Okej,dosta gledanja slika.Bacaj se na palačinke.“-naredi mi i stavi slike na stolić.
Zaynova iskrenost me je stvarno iznenadila.Mislila sam da mi nikada neće reći nešto o svojoj obitelji i prošlosti,ali očito sam bila u krivu.Lijepo je otvoreno pričati s njim.Kao da smo prijatelji.Moj otac ga je mučio,a sad smo frendovi.To je tako čudno.Očekivala bi od bilo koga drugog da otrči na policiju i sve nas tuži,ali on to nije napravio.I ona stvar koju je napravio u mojim mislima.Možda previše reagiram zbog njegove iskrenosti,ali vidim da mi neće sve odmah reći.Ovo je za sada velik korak,a tko zna koliko će još koraka biti između nas.

***

Tadaaa!Eto ljudecki,osmi nastavak.Nadam se da je dovoljno dug.
Pišem jednu novu priču koja je trenutno samo za mene.Zove se Icy(eng-ledena).Icy je vampirica stara oko 123god i preobražena je u Prvom svjetskom ratu.Nimalo joj se ne sviđa što je vampir,pa je sada,skupa sa svojom najboljom prijateljicom,u potrazi za čovjekom koji ju je pretvorio u to "čudovište".
Šta mislite?Jel zvuči zanimljivo?Možda kada završim jednu od ove svoje dvije priče krenem je postavljati.Eto to vam je opis ukratko :D
Oprostite zbog neurednosti,nešto me wattpad zeza,neznam šta mu je...
Btw poslušajte tu pjesmu sa strane.Obožavam je *.*

Love ya all,bye :* <3