The Door(Croatian)

9.dio-Old and not gold

9.dio-Old and not gold

Zayn P.O.V

Ubijam se od dosade.Kada si zarobljen u srednje velikoj kući sam,nemaš baš puno stvari za raditi.Del je u školi,a ja ne znam što da radim od sebe.Nemate pojma koliko želim izaći van.Koliko mi je nedostajala šuma i sunce.Sutra u ponoć ću to napokon sve vidjeti i osjetiti.Ali bojim se Delilahine reakcije kad vidi drugu stranu mene.Kada vidi tko sam ja zapravo.Hoće li onda htjeti ostati?Oće li pobjeći?Nisam siguran može li podnjeti i moju tajnu uz sve ovo što se dešava.Ne postoji način da to nekako izbjegnem.Rekla je da želi biti 'zapletena u moju mrežu',ali hoće li se to promjeniti kad sazna što sam?Znam da će htjeti biti tu u ponoć kad ću napokon proći kroz izlazna vrata.Nisam joj niti rekao da će se točno u ponoć sve to početi dešavati.Ne zna pola stvari iz mojeg života.Dio mene i želi da sazna što sam zapravo,a dio mene ne.Bilo bi lijepo da mogu slobodno pričati o tome s njom.Dok me gleda da joj u očima ne vidim strah.Zadnja stvar koju želim je da me se boji.Ali je neću tjerati na ništa.Ako me ne bude više željela viđati to će i dobiti.Možda bi ja trebao biti taj koji će prekinuti naše prijateljstvo nakon što je odvedem kod oca.Moj svijet je opasan i ne želim da se povrijedi samo zbog mojih odluka.
Sve ovo je tako čudno.Znam je samo par dana,a već smo ovako povezani.Nešto u vezi nje je...drugačije?
Nečiji smjeh i otvaranje vrata me trgne iz razmišljanja.Dođem do vrata i ugledam Del i...kako se ono zove...?
“Hej Zayn.“-pozdravi me lik kojemu se ne mogu sjetiti imena.Prođe pokraj mene i ode u kuhinju dok ga zbunjeno gledam.Vratim svoj pogled na Del koja me nasmješeno gleda.
“Ne brini,Toby samo ostaje na ručku.“-i ona prođe pokraj mene u kuhinju.Toby,zove se Toby,kao nekakav pas.Krenem za njima.Toby pije sok,a Del uzima kućni telefon u ruke.
“Pizza ili sushi?“-upita nas.Danas mora da je neki dan dobre hrane.Pitam se što će biti za večeru.
“Pizza.“-kažemo u isto vrijeme,na što se on nasmije.Toby još uvijek misli da sam ja njezin tjelohranitelj?Nešto mi govori da ne misli.
“Onda je pizza.“-utipka broj i prisloni telefon uz uho.Ode u dnevni i ostavi mene i Tobya same.Pokraj ovoga tipa mi je neugodno.Stalno me odmjerava.
“Onda...kakav to tjelohranitelj uopće ne prati svoju mušteriju?“-upita me i digne obrve čekajući moj odgovor.
“Pa...ovaj...“-pokušavam se nečega sjetiti-“...Vidiš,ja sam zapravo kućni tjelohranitelj što znači da ju štitim samo u kući.“-izmislim u zadnji tren.
“Hm...Nisam znao da postoje takvi tjelohranitelji.“-glupavo se smješka.Tako sam zbunjen trenutno.Zna li ili ne zna istinu?Jeli mu Delilah rekla?Bilo bi lakše da jeste,ali opasnije.Del još ne zna ni cijelu istinu o meni.Kad sazna ne želim da sve kaže Tobyu.Onda bi obadvoje bili u opasnosti.Sada je sve u redu,ali kad izađem odavde i svi vide da se družim sa čovjekom bit će nevolja.To je zadnja stvar koju želim,a zato ću se s Del viđati samo potajno ako želi da vidi svojeg oca zadnji put.Kad to završi ne smijem je više nikada vidjeti jer ne želim da strada zbog mene.Moram sve ovo zaboraviti i nastaviti dalje.Ona će me samo sputavati u tome.Podsjećat će me na tri godine pakla iza metalnih vrata,a tako nikako neću moći nastaviti sa životom.
“Stiže za desetak minuta.“-sva sretna uđe Del u kuhinju i prekine moje razmišljanje.Blago se nasmiješim.Nije da želim da zauvijek nestane iz mojeg života.Ali ne mogu...Ne može mi biti prijateljica zbog svih tih komplikacija.I prvi put mi je žao što zbog toga što se ne mogu normalno družiti sa ljudima.Uvijek sam ih smatrao slabima jer sam tako naučio od svoje obitelji,ali kad pogledam Del vidim da ona nije ništa blizu slabog.Kroz šta je sve prošla i kroz šta sve trenutno prolazi,a još uvijek se uspijeva smijati.A uopće nema hrpe prijatelja i ogromnu obitelj uz sebe nego jednog prijatelja i psa.Kako joj to uspjeva?To mi daje nekakvu nevjerojatnu volju i snagu za životom.Osjećam se kao da mogu vladati svijetom u njezinoj blizini.Čudno je to jer je znam samo par dana,a osjećam se kao da je znam godinama.
“Onda...Šta ćemo raditi tih deset minuta?“-upita Toby kao da je to cijela vječnost.
“Jeste li za partiju Una?“-pita Del nakon par sekundi razmišljanja.Dugo nisam odigrao partiju Una.
“Zašto ne.“-kažem prije Tobya ostavljajući ga sa otvorenim ustima.Htio je nešto reći,ali sam ga očito pretekao.Zatvori usta i kimne glavom u znak slaganja.