The Door(Croatian)

18.-I would lie for you

18.-I would lie for you

Sljedećih par minuta koje sam provela kod Zayna buljila sam u pod i razmišljala dok su oni tiho promatrali jedno drugo kao da su govorili pogledima,a možda su razgovarali umovima.Nije mi se to baš svidjelo,sjedim točno ispred njih u šoku dok oni vjerovatno raspravljaju o meni.Osjećam se kao da šapću tajne ispred mene.Mrzim kad netko šapće u društvu.

"Onda,što sam ja?"-napokon podignem pogled,a oni odmah svoju pažnju usmjere na mene.Prekinula sam ih u razgovoru,očito.

"Ne znamo,ali mislim da bi moji roditelji mogli znati."-Zayn tiho kaže.Vidim mu u očima da mu je žao mene.Ne želim to.Užasno mi smeta.Gleda me kao da sam jadna i bespomoćna.Blade,za razliku od Zayna,me uopće ne gleda nego izgleda kao da je izgubljen u svojem svijetu jednoroga i duga.

"Potpuno sam zaboravila na ručak..."-progovorim zamišljeno.Ali,ne želim sa njima razgovarati o tome.Ne znam te ljude.Oni trebaju biti neprijatelji mojeg oca.Jedino ću s njim razgovarati o tome.

"U tri trebamo biti tamo.Ima još vremena."-Zayn kaže moleći me pogledom da se ne predomislim.Samo kimnem glavom.Ići ću,rekla sam da hoću.Želim se toga riješiti što prije.I ako želim vidjeti oca moram otići na taj ručak.

"Samo nemojte spominjati ovo,u redu?"-pogled mi prelazi sa Zayna na Bladea.

"Zašto?Oni bi mogli znati što si."-Blade se uključi u razgovor.Ne mogu mu reći zašto.Odala bi svoj identitet.

"Samo im nemojte reći,ok?"-ovo je više bilo usmjereno na Bladea.

"Kako ti kažeš."-slegne lijeno ramenima.Zayn me upitno gleda.Očito vidi da ovo ima nekakve veze sa mojim ocem.Želim mu se nekako obratiti u umu,ali ne znam kako.

"Hajde,odvest ću te kući da se obučeš,pa ćemo otići na ručak."-Zayn se digne sa stolice i krene prema vratima,a ja ga pratim.Pozdravimo Bladea i odemo.

"Zayn,želim otići vidjeti oca sutra."-prekinem tišinu u autu.Sad mu mogu to slobodno reći jer nema Bladea.Iznenađeno me pogleda.

"Sutra?"-pogleda me na tren,pa vrati pogled na cestu.

"Da,želim da me odvedeš sutra k njemu.On jedini zna što sam ja i jedini ima odgovore na moja pitanja."-odlučno kažem gledajući ga.

"Ali,moji ro..."-prekinem ga.

"Zayn,ne želim razgovarati s tvojim roditeljima o tome i točka.Nemoj me nagovarati ako neću.Pristala sam na ručak i to je sve.Želim vidjeti svog oca."-slijedi trenutak tišine nakon mojih riječi.Ja i njegova obitelj nikada nećemo biti bliski.To je nemoguće.Čak iako oni ne znaju moj identitet ja se još uvijek ne želim družiti s njima.Samo bi zamišljala svojeg oca iza rešetaka.Dovoljno teško mi je družiti se sa Zaynom.Ne govorim da se ne volim družiti s njim,ali opet on me stalno podsjeća na oca.Na sve grozne stvari koje je napravio njemu i njegovoj obitelji.Kako da se onda družim sa još barem desetak takvih ljudi koji preziru mojeg oca.Jednostavno ne mogu.

"U redu.Oprosti."-u tonu glasa mu se osjeti da je pomalo ljut.Kako može biti ljut nakon svega?

"Ozbiljno?Ljut si?"-gledam ga frustrirano.

"Samo ti pokušavam pomoći,kvragu!"-udari rukama u volan.

"Pokušavaš mi pomoći?Tvoje 'pomoć' znači odvesti me na ručak kod obitelji koje je moj otac mučio i gdje ćemo pričati o tome kako je on grozno čudovište."-i ja se razljutim.

"Oni mogu znati što si ti Delilah!"-viče.

"Zašto si tako uporan,Zayn?!Želim vidjeti svojeg oca i razgovarati s njim,ne s tvojom obitelji!"-dođe mi da se bacim iz auta dok ga Zayn još uvijek vozi.Znam da ima nekakav skriven motiv iza svega ovoga i stvarno mi ide na živce.