The Door(Croatian)

17.dio-Ninja sleepwalker dead talker

17.dio-Ninja sleepwalker dead talker

 

Delilah P.O.V

Nekakav zvuk me natjera da otvorim oči.Napokon dođem sebi i shvatim da nisam u svojoj sobi.Lagan povjetarac mi pomogne da se razbudim.Sjednem što izazove hrpu glasnog šuškanja ispod mene.Okružena sam gustim drvećima.Kako sam dospila ovdje?Pokušam se sjetiti,ali me ponovno onaj zvuk prekine.Jako je blizu i zvuči kao...režanje?Doslovno skočim na noge i okrenem se prema izvoru zvuka.Ugledam ogromnog sivog vuka ispred sebe i srce mi skoro iskoči iz pluća.Ovo nije običan vuk.Ovo je vukodlak,ali nije Zayn.Zaynovo krzno je iznimno crno,a ovo je prljavo sivo i slaže se sa njegovim očima u kojima je magla.Još jednom zareži glasnije što zvuči nešto blizu grmljavine u mojim ušima.Ne izgleda baš sretno što me vidi.Sjetim se vizije koju mi je Zayn slučajno pokazao.On je napao onu djevojčicu,nije imao kontrole.Jeli isti slučaj s ovim vukom?Jer ako je,onda sam nadrapala.Krene mi se polako približavati držeći uspravan stav i pokazivajući svoje iznimno bijele zube.

"Stani!"-ispružim ruku ispred sebe što ga pomalo zbuni.Vjerovatno je mislio da ja mislim da je on samo obični veliki vuk,ali vara se.

"Znam tko si i što si,a sad molim te vrati se u ljudsku formu i prestani se kesiti na mene.Nisam ti ja igračka za žvakanje."-ne znam odakle mi je došlo tolko hrabrosti da mu se suprodstavim,ali mislim da djeluje.Stoji tu i bulji u mene,ali teško je čitati emocije s životinje tako da ne mogu dokučiti o čemu razmišlja.Znam da moram biti gruba prema bilo kome ko zna Zayna.Ipak,oni misle da sam nas ja izbavila iz onog zatvora,prava ja to nikad nebi uspjela jer nisam okrutna i nepobjediva.Upravo sam ono suprotno.

"Kako?"-javi se glas u mojoj glavi.Nisam ga prepoznala kao što jesam Zaynov kad mi se javio u umu.

"Zayn."-je sve što kažem,a vuk šuti.Kao da razmišlja o nečemu.Jedina likantropska obitelj u Astoriji za koju ja znam je obitelj Malik zato i predpostavljam da je ovaj vuk u rodu s Zaynom.

"Tko si ti?"-upita,zanemarivajući moje riječi od maloprije.

"Delilah S-.Tko si ti?"-promjenim temu znajući ako mu kažem prezime,lako će me povezati s ocem i vjerovatno ubiti.

"Ti si spasila Zayna i sebe od Stevea?"-glas mu zvuči iznenađen,a ja samo kimnem glavom čekajući njegovu sljedeću radnju.Ipak je nekako povezan sa Zaynom.

"Što radiš ovdje?"-još jedno pitanje.Ne znam.Ne znam što radim ovdje.Probudila sam se usred šume u spavaćici koja je uprljana zemljom i...krvlju?Oči mi se širom otvore kad ugledam crvene mrlje pomiješane s smeđima po svojoj nekad lijepoj spavaćici.

"Zečija je."-progovori u mojim mislima.

"Što?"-zbunjeno upitam.

"Krv na tvojoj spavaćici.Zečija je."-objasni,a ja kimnem.Vjerovatno ju je nanjušio kad je shvatio da se gledam u šoku.

"Imaš krvi i po licu i kosi.Sva je zečija."-ruka mi poleti prema licu nakon njegovih riječi.Zakorijela tamna krv.Zašto imam zečiju krv svuda po sebi?Što sam,otišla klati zečeve usred šume onako bez razloga i sad se ničeg ne sjećam?

"Gdje živiš?"-upita me kad shvati da sam u šoku.Ne smijem mu reći gdje živim.Lako će povezati sve s mojim ocem.Plus,potpuni je stranac.Ne osjećam se nimalo sigurno da mu kažem gdje živim.

"Možeš li me odvesti kod Zayna?"-upitam.Čak i da ne želim da me on odvede do Zaynove kuće,izgubljena sam.On mi je jedina nada trenutno.

"Prati me."-krene trčati,ali dovoljno brzo da ga mogu pratiti.Prođe par minuta trčanja i napokon stignemo.Osjećam se kao da su mi noge odsječene i stomak me ubija.Imam osjećaj da ću svaki tren povratiti.Vuk je sad iza mene dok otvaram vrata koja su iznenađujuće otključana.