The Door(Croatian)

24.dio-Astoria Column

24.-Astoria Column

"Čekaj...kako?Zašto ga niste maknuli?"-upitam zbunjeno.

"Maknut će ga za par dana jer sam službeno "nađen"."-napravi navodne znakove rukama za zadnju riječ.

"Ona tri tjedna sam riješavao stvari u vezi toga.Morao sam smisliti uvjerljivu priču za svoj nestanak,ponovno se upisati u školu i urediti kolibu."-objasni,a ja kimam glavom.Mislila sam da je čitavo vrijeme provodio s obitelji.Sad to ima smisla.Ne može se samo pojaviti iz mrtvih i nastaviti sa svojim životom.Morao je smisliti priču za policiju,za ljude.Iako sumljam da on ima ikakve ljude za prijatelje.

Ja moram smisliti priču za oca.Za njegovu smrt.Nažalost,on je imao kolege sa posla i par bliskih prijatelja iako ih nikad nisam upoznala.Od kad je počeo mučiti ljude nismo imali goste.Tako da se vjerovatno s prijateljima nalazio samo van kuće.

"A,kakvu ću priču smisliti za smrt mojeg oca?"-upitam ga zamišljeno.Mora biti nešto što ima smisla.Nekakva smrt česta kod ljudi.

"Možda požar ili samoubojstvo."-predlaže.

"Ali nije spaljen."-kažem,sjećajući se da ga je Zayn probo nožem.

"Mogu reći ljudima da podmetnu požar u hotelu u kojem je odsjedao ili nešto.Da izgleda realistično.I da ostave tijelo da gori u požaru.To bi bilo najlakše riješenje."-predloži,a ja kimnem glavom.

"U pravu si.Možeš li to srediti?"-upitam ga,a on potvrdno kimne.Pomalo je teško razgovarati o ovome.Osjećam se kao ubojica iako ga nisam ubila.Prvo ga je Zayn ubio i sad ćemo ga zapaliti i zatajiti da smo to mi napravili.To nije u redu koliko god ja pokušavala sebe nagovoriti da jeste.

Zayn primjeti moj tužni zamišljeni pogled,pa mi se približi i nježno podigne prstima bradu da ga gledam u oči.

"Znam da ti je teško sad,prošao sam kroz isto sa Kirom,ali vjeruj mi da ovo moramo napraviti.Policajci nebi shvatili.Ljudi ne razumiju naš svijet.I bolje je da tako ostane."-tiho govori samo da ga ja čujem.Gledam u njegove prekrasne smeđe oči.

"Znam Zayn,ali osjećam se tako prljavo.Ubila sam svojeg oca i sada to moram zatajiti.Nimalo mi se to ne sviđa."-iskreno kažem.Sve ovo što se dešavalo s mojim ocem je bolesno.

"Nisi ga ti ubila,ja sam."-ispravi me.

"Da me nisi spriječio učinila bih to.Ti si to samo napravio za mene."-kažem i odmaknem se,izmičući se iz Zaynovih ruku na mojem licu.Po izrazu na njegovom licu,to ga uvrijedi.

"Delilah,ja sam to želio učiniti,a ja znam da ti nisi.Samo si mu skratila muke jer si znala da mu nema drugog izlaza...Nisi ga željela ubiti Dely,ali si mu pomogla tako što si meni dopustila da ga ubijem.Više ne moraš razmišljati o tome kako ga sad negdje muče najgorim tehnikama i spravama.I da je otišao u pakao,tamo mu je bolje nego ovdje."-završi,a ja gledam u Zaynov grob i šutim,razmišljajući.Da,većinom je u pravu,ali to ne popravlja činjenicu da se još uvijek osjećam kao ubojica koji skriva svoja djela.Svoja tijela...I znam da ljudi to nebi shvatili.Ono što smo mi napravili je kriminalno djelo za njih,i djelom su u pravu.Da im kažemo cijelu istinu,poslali bi nas u ludnicu ili zatvor.

"U redu,samo reci svojim ljudima da naprave to i javi mi kad budem trebala očekivati policajce na svojim vratima."-kažem ne skrećući pogled sa Zaynovog groba.

Par minuta poslije se vozimo u Zaynovom,ili Bladeovom,autu.Tišina je i gledam kroz prozor promatrajući stanovnike Astorie,kojih nema puno.Svi izgledaju tako obično,tako sretno.Nedostaje mi živjeti običnim životom.Sva ova drama iscrpi čovjeka.

"Gdje želiš ići?"-Zayn prekine tišinu.Svoj pogled usmjerim na njega.

"Ne znam,gdje god ti želiš."-slegnem ramenima,ne osjećajući se baš za nekakav razgovor.Rado bi bila kući u svojoj sobi u tišini,ali ne smijem.Ne smijem biti sama sa svojim mislima.Ne želim da se ponovi ono što se desilo kad mi je mama umrla.