Posebni dodatak ;)

1K 84 8
                                    

The Door-Memories

 

Čist i svjež zrak mi napuni šluća.Obožavam taj osjećaj.Napokon sam se uspjela odaljiti od grada kojeg toliko mrzim.Grada o kojem imam samo loše mišljenje.

Nedostaje mi malena kućica u kojoj smo otac i ja živjeli.Kućica u čijem se dvorištu prostirala kilometrima duga šuma.Žao mi je što se više tu ne mogu vratiti.Ne mogu više ući kroz ta vrata zbog uspomena.Uspomena koje me podsjećaju na obitelj koju sam izgubila.Prvo je otišla majka,a onda psihički opterećen otac koji ju je pokušavao osvetiti.Sada mi je tako teško vezati se za nekoga jer stalno mislim da će me napustiti.
Sada sam sama,potpuno sama,a to mi ne smeta.
Odlučim zadnji put ući u tu kuću punu sretnih uspomena iz djetinjstva kada je moja obitelj još uvijek postojala.Prije stresa i straha od stvari koje bi moj otac mogao sljedeće učiniti nevinim ljudima koje nikad u životu nisam znala do prije par mjeseci.Jedna od ih osoba je Zayn.On je onaj koji je zapravo meni otvorio vrata.
Kada se približim vratima vidim zapravo koliko je kuća obrasla korijenjem i svakakvim biljkama.Gurnem vrata koja se širom otvore.Uđem u tu staru,oštećenu kuću.Sve je puno prašine zbog čega je teže disati.Prva prostorija u koju odem je dnevni boravak.Nije se nimalo promijenio od prošlog puta kad sam ga vidjela,samo su nedostajale neke stvari.Prozori kroz koje je nekada prolazila mjesečeva svjetlost su sada prekriveni daskama.Onaj poznati kauč na sredini gdje je Zayn spavao.Još uvijek se sjećam njegovog lica dok spava.Ova prostorija je nekada bila topla i ugodna,a sada je sve drugačije.Kuhinja u kojoj sam provodila puno vremena sada je puna prašine.Par starih slika je još uvijek stajalo zakačeno na hladnjaku.Slike sretnih lica koja više ne postoje.Baš zbog toga sam ih ostavila ovdje.
Onda slijedi prostorija koja donosi najviše sjećanja,ali onih loših.Ta metalna vrata su razlog zbog čega se moja obitelj raspala.Onaj hladni,bijeli stol nasred prostorije donosi toliko groznih uspomena na oca.Uspomene koje me nažalost nikada neće napustiti.

***

To je taj sastav koji sam napisala na satu hrvatskog.Prije nego što počnete paničariti želim vam reći da ovo ništa nije sto posto sigurno da će se desiti u mojoj knjizi nakon par godina radnje.Samo me je uhvatila inspiracija i ja sam to napisala,što znači da se pola ovoga iz ovog sastava neće dogoditi u TDu.
Eto nadam se da vam se sviđa.Hvala vam na svim votovima i kom iz sedmog nastavka.Stvarno ste super,a nastavite li ovako,pokušat ću češće objavljivati nastavke ;).
Evo,ovo vam je moj dar xD

Love ya all,bye :* <3

The Door(Croatian)Where stories live. Discover now