The Door(Croatian)

19.dio-Biker wolfs(Trip part 1)

19.-Biker wolfs(Trip part 1)

"Kažeš...jednostavno?"-progovori i napetost se skupi u prostoriji.Jedini koji razgovaraju su nas dvoje dok ubijamo jedno drugo pogledima.

"Da...Oprostite,ali baš i ne volim razgovarati o tome."-kažem ne skidajući svoj pogled s njegovog.Kao da se natječemo.Nadam se da će odustati od ispitivanja.

"Naravno,samo sam znatiželjan."-nasmiješi se i nastavi jesti.Izdahnem tiho i neprimjetno od olakšanja.Samo tako napetost nestane,ali znam da još uvijek nije zadovoljan mojim odgovorima.To mora prestati,moram nešto učiniti.

"Kad smo već na toj temi,imam i ja nešto što bih vas pitala."-kažem,a on znatiželjno digne pogled s tanjura na mene.Odjednom osjetim Zaynovu nervozu koja mi prođe tijelom kao nekakav val,a onda,kako je brzo došla tako je brzo i otišla,pa ju zanemarim.

"Slobodno."-Ike progovori čekajući moje pitanje.

"Željela bih otići posjetiti to čudovište,s vašim odobrenjem naravno."-mrvicu se nasmješim,pokušavajući da zvučim pomalo ludo.Moje pitanje ga očito iznenadi.

"Mogu li pitati zašto?"-svi me znatiželjno gledaju.

"Pa,čula sam da ga držite zatočenog i da mu radite ono što je on radio nama.Želim se malo poigrati s njim i da ja ovaj put slušam njegove vriskove."-zvučim tako samopouzdano,a jedva se suzdržavam da ne zaplačem od riječi koje sam rekla.Ali,moram skinuti Ikea sa svojih leđa,a ovako sam to napravila.Vidim da je zadovoljan po izrazu na njegovom licu.Smije se.Kao da sam ispričala nekakav vic.I gadi mi se.Jako.

"Bit će mi zadovoljstvo,Delilah.Slobodno se dogovori sa Zaynom oko toga.On će te odvesti."-kaže,a moj se pogled na tren susretne sa šokiranim Zaynovim.Lažno se nasmiješim i vratim nekad ukusnom jelu koje me sad tjera da povratim.

Tišina.Sve je tiho.Oboje ne znamo što da kažemo.Ostatak ručka je dobro prošao.Trajao je sve do šest sati.Nakon jela su svi pričali i zabavljali se.Osim mene.Sve je to bila gluma.Nimalo mi se nije svidjelo.Morala sam ponižavati svojeg oca pred njima i to me je najviše bolilo.

Zayn nam toči sok u čaše dok ja sjedim za šankom i čekam.Još uvijek sam ljuta na njega,ali moramo se dogovoriti u vezi posjeta mojem ocu.To je i jedini razlog zašto sam došla na taj ručak.Želim da mi samo kaže adresu gdje se to mjesto nalazi i da mogu otići tamo sutra,sama.Ali nešto mi govori da to neće biti tako jednostavno.

"Samo mi daj adresu da mogu otići."-probijem tišinu kad stavi čašu soka ispred mene.

"Nećeš tamo ići sama."-odlučno kaže,a ja frustrirano izdahnem.

"Zayn,nemoj me još više nervirati nakon svega.Samo mi daj adresu i sama ću otići."-gledam ga čekajući da popusti.

"Rekao sam ne.Idem s tobom i točka."-naslonim laktove na šank i stavim lice u dlanove.

"Zaboravi."-dignem se i krenem prema vratima,ali me Zayn uhvati za lakat i naglo okrene.Udaljeni smo jedva par centimetara jedno od drugog i jako mi je neugodno.Čim se trnci krenu pojavljati na mjestu gdje me drži brzo se otrgnem iz njegova stiska i udaljim.

"Zašto si takva?Samo ti pokušavam pomoći."-gleda me pomalo tužno.Ne odgovorim mu nego ponovno krenem prema izlazu pokušavajući da izbjegnem još jednu besmislenu svađu i suze.

"Jeli to zbog ručka?Porazgovaraj samnom,molim te."-stanem,pa ponovno čujem njegove korake kako mi se približavaju.

"Oprosti što sam te tjerao da dođeš na ručak...Samo sam mislio da će Ike biti barem malo ponosan na mene što sam tebe upoznao."-na njegove riječi se okrenem i zbunjeno ga pogledam.O čemu on to priča?Zašto bi Ike bio ponosan na njega zbog mene?