The Door(Croatian)

25.dio-She's a killer

25.-She's a killer

Zayn P.O.V

Znam da ova večer neće baš tako brzo proći.Dugo nisam imao preobazbu koja je bila u divljini.Na slobodi.

Čim pomislim na preobrazbu sjetim se svih onih bolnih puta kada se to dešavalo u mojem zatočeništvu.Tamo nije bilo mjesečeve svjetlosti,ali je vuk u meni nekako prodrirao van te prostorije.Tražio je tu svjetlost koja mu je toliko puno potrebna.Svjetlost koja mu dopušta da me cijelog obuzme.Nama likantropima je ta mjesečeva svjetlost kao voda.Ako ostaneš toliko dugo bez nje tvoj vuk će polako odumirati.Meni se to na svu sreću nije desilo.Da me Dely nije izbavila moj vuk bi jednog dana umro,a ja bi umro skupa s njim.

Čitao sam o tome u jednoj knjizi iz naše male knjižnice koja je u podrumu ispod kuće moje obitelji.U jednom ormaru se nalazi preko pedeset knjiga i u svima njima se radi o likantorpima i nadnaravnim bićima.

Ta knjiga je sadržavala sve što se treba znati o punom mjesecu.I puno stranica je posvećeno tome što bi se desilo da oduzmeš likantropu njegovu mjesečevu svjetlost.Posljedice su grozne.

Mi postajemo jedno od početka rođenja.Ako se taj jedan dio tebe istrgne iz tvoje duše ti vjerovatno postaješ izgubljen slučaj.Likantropi nikada nisu bili obični ljudi i ne znaju kako je to biti samo čovjek bez našeg vuka koji nas prati u svakom stopu od rođenja.I ako se uspije istrgnuti vuka nakon godinama truda i upornosti,taj čovjek više neće nikada biti isti.Biti će izgubljen,imat će halucinacije,neće mu se dati živiti,izgubit će svaku vezu sa nadnaravnim svijetom.Sve će to biti istrgano iz njegove duše.Jako,jako sporo i iznimno bolno.

Vjerujem da je Steveu to od početka bila namjera.Da me učini ljudskim bićem.Nikad mi to nije izravno rekao,ali mislim da je to više nego očito.

I znam da postoji još njih poput Stevea koji će pokušati sve da skrše likantrope,ali baš kao i Steveu,neće im to uspjeti.Samo preko mene mrtvoga.

"Stari,jesi spreman?"-Bladeov glas me trgne iz razmišljanja.

"Da,riješimo to."-uzdahnem i dignem se s kauča.Blade me pogleda kao da ga je iznerviralo nešto što sam učinio.

"Preobrazba je nešto čemu se radujemo Zayn.Nisi više u zatočeništvu,sada su stvari puno bolje."-Blade kaže i krene vani gdje nas čeka ostatak obitelji.Nadam se da je u pravu.Preobrazba jeste bolna,ali se nakon par godina navikneš.To sam ja propustio jer sam bio zatočen i Steveu je jedino bila namjera da izvuče vuka iz mene.Nije ga bilo briga oće li me to ubiti ili ne.

"Jesi spreman?"-Hunter stavi svoj dlan na moje rame.

"Valjda."-nesigurno kažem.Iskreno,dosta sam nervozan.Svi se okupe oko mene.

"Samo se opusti Zayn.Dopusti svom vuku da te obuzme,nemoj se boriti protiv njega.Tako će ti biti samo bolnije."-mama me pokuša ohrabriti i ja kimnem glavom.

"Mi ćemo te paziti dok si vuk.Znam da nisi još svijestan onoga što radiš dok si preobražen,ali siguran sam da će sve biti uredu."-Hunter se javi.Krenem mu odgovoriti,ali otac me pretekne.

"Zayn se može sam snaći,nije više beba."-pogleda me na sekund i onda svoj pogled vrati na ostale.Hvala na potpori tata,puno si mi pomogao.Nije kao da sam bio zatočen i mučen tri godine.

"Krenimo."-otac zapovjedi i svi ga odmah poslušaju.Cijeli dan se osjećam kao da sam na rubu.Sve je to zbog mjeseca.Osjećam ga i po danu iako se ne vidi.Uvijek je tu.

Još samo desetak minuta do ponoći.Svi smo otišli na livadu koja se nalazi usred šume.Ne vidi se ni trunka zelene trave.Sve je bijelo od snijega.Jedna stvar koja ti pomaže u preobrazbi je trčanje.Moja obitelj više ne osjeća veliku bol dok se preobrazuje i svi to mogu napraviti u trku,a kod mene je potpuno druga stvar.Ali,pokušat ću to učiniti dok trčim.Ovo mi je vježba.Moram se naučiti.