Dragi svi,
kako je neobično opet pisati novo poglavlje na Wattapadu.
Nisam ovdje pošteno ništa objavila oko godine i pol, barem mi se tako čini. Uistinu aktivna nisam bila možda još i dulje (ili mi se samo čini da je prošlo 100 godina). Naravno, u međuvremenu se dosta toga promijenilo. Prvo sam promijenila platformu, s Wattapada koji je počeo odumirati sam prešla na Instagram. Imala sam dva profila na instagramu, jedan posvećen mom pisanju, a drugi produktivnosti i učenju. Instagram je prije svega vizualna platforma i ondje si nisam mogla dati oduška za pisati neke detaljne savjete o produktivnosti i koje čemu. Osim toga, nisam više imala o čemu pisati jer nisam više studentica.
Diplomirala sam na ljeto 2021. Svi vi koji ste me pratili znate da sam upravo Umjetnost motivacije posvetila svom trudu i radu prema upisu i studiranju medicine. I to je bio jedan mukotrpan i dug put koji je trajao dulje nego što sam ja očekivala.
Međutim, i to se ostvarilo.
Odmah nakon završetka prvog fakulteta, upisala sam se na studij medicine na Sveučilištu u Rijeci. Dakle, odselila sam u Rijeku i počela studirati medicinu. Vrlo brzo nakon toga shvatila sam da meni tamo nije mjesto i da sam gadno pogriješila. Možda jednom detaljnije napišem o tome, ali za vrijeme pandemije drastično sam izgubila poštovanje i povjerenje u prirodne znanosti, pa tako i u medicinu. Sve što sam vjerovala je nekako palo u vodu i ponašanje liječnika i znanstvenika je, ukratko rečeno, bilo toliko nerazumno i autoritativno da jednostavno više nisam istim očima mogla gledati tu struku. Jednostavno nisam.
Kada sam došla u Rijeku mogla sam na svoje oči vidjeti aroganciju i licemjerstvo moderne medicine i znanosti. Biti ondje i učiti te stvari postalo je mučenje i napor. Kako se stol okreće, nije li to nevjerojatno? Istina je da sam bila u velikoj zabludi i da se zavjesa podigla onda kada sam ja napokon došla tamo gdje sam htjela biti. Propala sam fizički i psihički i u studenom odlučila da ću prekinuti s fakultetom i vratiti se u Zagreb raditi. Nije to bilo jednostavna odluka.
Odjavila sam studentski dom i jedne subote obiteljski prijatelj je došao po mene u Rijeku i sve moje stvari preselili smo natrag u Zagreb. Nisam se brinula hoću li zažaliti za tim, nisam brinula je li to ispravna odluka. Bila sam totalno u skladu s tim što sam odlučila i evo, pola godine kasnije, nisam ni sekunde zažalila za tim.
Sada radim full time i sretnija sam nego ikad i uskoro će se moj život ponovno preokrenuti. Za dva i pol mjeseca napuštam Hrvatsku. Ljudi koji su me pratili na instagramu možda već znaju da je riječ o Švedskoj. Od studenog idem na tečaj švedskoj i sada ću položiti A2 razinu. Dani su mi maksimalno ispunjeni, idem u teretanu, izlazim, radim, imam novaca, imam voljene ljude oko sebe, a uskoro ću i s dečkom napokon biti u istom gradu.
Zašto ovo pišem ovdje? Danas ujutro sam pila kavu i sjetila se Wattpada. Imam slobodnih par dana, pa sam odlučila napraviti reset. Iako je Wattpad davno izgubio onaj momentum koji je imao, sjetila sam se koliko sam kreativna bila dok sam pisala na ovoj platformi i koliko sam divnih interakcija imala s ljudima ovdje. Iako sam doživjela svojevrsni burnout i lijenost u pisanju, i dalje je pisanje jedna od mojih ljubavi.
Još uvijek želim objaviti svoja djela i sada kada imam novaca zaista bih mogla uložiti u to. Otkako sam odustala od medicine i ideje da budem liječnica, moj životni put je postao totalno oslobođen bilo kakvih deadlineova i otvorile su mi se sve mogućnosti. Ja više ne znam što želim raditi u životu i to je veliki teret za multi-passionate osobu koja želi sve isprobati. Iako ću u Švedskoj studirati na master programu, ne znam želim li se baviti radnom terapijom, barem ne kao kliničar. Okice mi gledaju u pravcu nekih poduzetničkih poduhvata, ulaganja i preuzimanja raznih projekata (jedna od tih stvari je i pisanje knjiga). Želim i putovati i neka veća putovanja već su nam u planu.
Poanta svega ovog je bilo možda dati neki životni update i ponovno dobiti okus toga kako je kliknuti Publish na Wattpadu i čekati reakcije čitatelja. Stvarno volim ovu platformu i voljela bih se vratiti. U posljednjih mjeseci razmišljala sam o samostlanim blogovima na internetu, raznim drugim vizualnim platformama poput YouTubea, ali osjećam da trenutno još nisam spremna za to.
Ne znam je li ovo pucanj i prazno ili još ima par ljudi do kojih će ovo doći, ali želim samo probati i vidjeti hoće li se nešto moje stare dobre kreativnosti vratiti.
Vaša Lou
YOU ARE READING
Umjetnost motivacije
RandomOva knjiga je tu da vas motivira na rad, učenje i trud i da vam pokaže kako je u redu biti ambiciozan. Uživajte.