Umjetnost motivacije

Postavljanje prioriteta u životu

Evo, ne znam jeste li mislili da nikad nećete dočekat poglavlje u kojem se actually mogu pohvalit da sam upala na medicinu, ali ovo je to poglavlje.

Jedan veliki cilj u mom životu se ostvario.

Ponekad mi se i samoj činilo da nikada to neću moći ostvariti. Prošlo je dosta vremena otkad sam izašla iz srednje, godine idu, ljudi studiraju, a ja sam (samo naizgled) stagnirala i putovala s jednog faksa, na drugi pa zapela na tom drugom. No, mogu vam reći da ovi koji naizlged idu nekamo i studiraju - također stoje na mjestu. Neki nikako da završe parcijale, neki nikako da polože neke ispite, neki su zapeli u apsolventskoj...i to je sve okej.

Moj problem je bio uspoređivanje s drugima, ali naučila sam da to ne smijem raditi.

Svatko ima svoj put.

Moj put je išao raznim zaobilaznicama, a sljedeća je zaobilaznica takva da ću moći upisati medicinu tek sljedeće godine jer želim prvo diplomirati na faksu na kojem sam sada - Zdravstvenom veleučilištu. To je i meni bilo pomalo frustrirajuće jer sam toliko čekala ovaj dan, ali tako mora biti.

Zato se ovo poglavlje i zove postavljanje prioriteta u životu.

Prije samo godinu dana ja bih bila spremna pustiti sve, ispisati se i biti brucošica na medicini. Međutim, to nije mudro jer svu svoju uloženu energiju i novac time bacam u vjetar. Ostalo mi je još samo godina dana do diplome i ja ću je uzeti. Uzet ću je zato što bih se grizla na nisam, znam to, osjećam to čitavom svojim bićem. Ne volim stvari ostavljati nedovršenima, posebice ne tako, gotovo pred sam kraj. Ako ništa, bolje je imati dvije diplome, nego jednu. Obje su tražene i bit će tražene uvijek. Ali broj diploma je argument samo za moj akademski dio ega. Ima i puno ljepših razloga i boljih razloga zašto mi je sada potrebno da pauziram upis za sljedeću godinu.

Studij na kojem sam "zapela" ipak mi je pružio jedan drugi uvid u zanat koji je medicina. Uvidjela sam da je medicinska struka kod nas daleko od idealne i da se medicirani prema pacijentima ophode kao prema brojevima. Studij mi je dao uvid u tome kako se obavlja praksa u bolnici. Imam i uvid u to kako je raditi s pravim ljudima, s odraslima i djecom. Zahvaljujući tome imam puno iskustva u studiranju, u planiranju, u usmenim i pismenim ispitima...imam bazično znanje iz anatomije, kineziologije i fiziologije. Prepuna sam znanja koja drugi nemaju. Drugim riječima, u odnosu na sljedeću generaciju zelenih maturanata koji su tek izašli iz srednje škole, ja sam na konju.

Zato prije nego donesete važne odluke, stanite na loptu. Ja sam vrlo lako mogla pustiti sad svoj faks i lijepo pričekati završne rang liste i upisati se. Nisam to učinila jer sam već od početka akademske godine znala što će biti u sedmom mjesecu. Pisala sam biologiju i fiziku na maturi kako bih poboljšala bodove i vidjela gdje ću na ljestivici biti s tim bodovima. I upala sam.

Imam preko 700 bodova, što mi i sljedeće godine osigurava upad (jer ova godina ipak jest specifična). Malo mi je klimava fizika pa ću je ponoviti na jesenskom roku jer želim veći postotak i sigurno mjesto na listi sljedeće godine. 

A onda se iduću akademsku godinu mogu posvetiti završavanju studija, pisanju završnog, ponavljanju anatomije i uživanju u ono još slobodnog vremena za hobije koje imam. Imam neke velike planove, ali o tom po tom.

I guess, poanta ovog poglavlja je i da nikada ne odustanete od onog što želite. I da ne prestanete vjerovati u sebe i svoje sposobnosti. Ali zbilja nikada. Svaki trud se isplati i dovest će vas nekamo u životu, ako imate ispravan stav. 

Toliko od mene, zasad. (: