Umjetnost motivacije

Alternativni načini učenja jezika

Prije svega, nadam se da ste svi dobro i da se nekako nosite s novonastalom situacijom. Jasno vam je da su ovi trenutci, ovo vrijeme karantene, vrijeme korone, savršeni da od svog dana i vremena iskoristite maksimum maksimuma. To ne znači da morate raditi nešto "produktivno" svaki dan i cijeli dan i onda se gristi što vam pada koncentracija i što na kraju ništa ne napravite. Polako. Relax. 'Ko zna do kad će ovo sve trajat. Puno stvari će biti odgođeno, puno toga čak i otkazano i trenutno imate hrpu vremena za hobije, učenje i odmor, stvari za koje ste govorili kako nemate vremena da učinite.

Sad vam je prilika. Ako ništa na kraju ne započnete, možda je vaš problem zapravo samodisciplina, a ne manjak vremena. Razmislite o tome. 

Evo, na primjer, ja sam si zacrtala neke ciljeve za mjesec travanj. Htjela sam da to budu ciljevi za do kraja karantene, ali sam shvatila da je to trenutno previše apstraktan pojam. Ciljeve sam podijelila na one za dušu, tijelo i um. Jedan od tih (odnosno dva) ciljeva je uključivao i poboljšanje razumijevanja ruskog i talijanskog jezika s kojima se trenutno bavim. I tako sam švrljala po YouTubeu za nekim talijanskim YouTuberima koje mogu pratiti i umjesto na njih naiđem na najbolji video o učenju jezika koji sam ikada vidjela.

Ne šalim se. 

Znam, znam - traje sat vremena, ali zbilja vrijedi pogledati.

Pokušat ću objasniti ono što sam ja izvukla iz njega. Dakle, u svom školovanju mi neizbježno moramo učiti barem jedan strani jezik. Za neke je to engleski, za neke njemački (oni su najčešći u osnovnim školama), a neki ih uče i više. Svaki jezik u školama i u školama stranih jezika podučava se na način da se kreće s učenjem vokabulara uz kombiniranje gramatike i pravopisa. Međutim, neurološki je to puno teži način za savladavanje, učenje i na kraju krajeva - usvajanje jezika.

Jer istini za dušu, usvajanje jezika je ono što se događa kada ga zaista znamo govoriti i upotrijebiti - zato što više ne razmišljamo o gramatici. A potpuno kontradiktorno tome, konstantno izlaganje gramatici i pravilima jezika uzrokuje konstantno razmišljanje o njoj te dolazi do blokade. 

Ako pogledamo kako male bebe uče jezik i malo razmislimo o tome - to je potpuno nevjerojatno. Bebe od trenutka rođenja slušaju i upijaju zvukove. Bebe usvajaju jezik i dobijaju osjećaj za njega bez da znaju uopće čitati i pisati. Kako je to moguće? S neurološke strane, to se zove plastičnost ili neuroplastičnost mozga. Plastičnost mozga je, laički rečeno, mogućnost prilagođavanja neuronskih puteva na nove obrasce, mogućnost mijenjanja mozga. U to vrijeme vrlo su aktivni centri za govor (Brockino i Wernickeovo područje). Zbog plastičnosti mozga mi možemo ispravljati krive obrasce pokreta i govora. Plastičnost mozga nam dopušta kompenziranje i nadoknađivanje izgubljenih funkcija. No, plastičnost mozga se smanjuje kako odrastamo i mozak ipak postaje nešto manje receptivan - no mozak uvijek ima još nešto plastičnosti. 

Zbog te visokoreceptivne prirode mozga u tako mladim danima, djeca mogu učiti i po dva, tri i više jezika. Uče slušajući roditelje i ljude oko sebe, uče preko gestikulacija, izraza lica, intonacija i pokazivanja. Isprva, čini se kao da se ništa ne događa jer dijete ne govori već vas samo gleda - a onda i ono malo, po malo počinje usvajati jezik tako što i ono pokušava komunicirati. Pazite. Bez znanja o gramatici, bez znanja o slovima, bez čitanja.

I isprva to bude jako šturo, tek u slogovima ili samo jedna-ili dvije riječi. Onda pokazuje prstom. I onda počinje slagati jednostavne rečenice. One nisu gramatički točne, ali svi znaju nekako da to nije bitno i nitko ih ne ispravlja. Ispravljanje neće funkcionirati. Ispravljanje čak može i naštetiti djetetu, nemojte to nikada činiti.

Ono što funkcionira i što na kraju rezultira u tečnosti i usvajanju, istinskom razumijevanju jezika i na kraju osjećaju za jezik - jest STALNA izloženost njemu.

I tu dolazimo do onoga što se zove The natural approach ilitiga comprehensible input.

To je način učenja jezika čiju je hipotezu prvi sastavio Dr. Stephen Krashen 1983. godine. 

Prema Krashenu, mi svi jezik učimo jezike na isti način - razumijevanjem poruka. Za neke je ovo prilično radikalna izjava, ali poznavajući nešto neurologije i anatomije - po meni je to čak i jasno samo po sebi i nekako sam to oduvijek intuitivno mislila. Problem je bio u tome što su nas učili učenju stranih jezika na totalno drugačiji način i što se, kako Kreshan sam kaže, školstvo previše koncentrira na to koliko su učenici različiti.

Ovo je njegov govor u kojem objašnjava u kratkim crtama svoju teoriju i stvarno je prezanimljivo, pa preporučam svima koji žele učiti jezike da si to pogledaju. 

Ono što je potrebno da bi usvajanje jezika i comprehensible input urodili plodom su motivacija, samopozudanje i tjeskoba, odnosno nepostojanje tjeskobe. 

Kako učiti jezik na ovaj način, način na koji ga usvajaju djeca? Tako što ćete svoj sadržaj prilagoditi svojoj razini znanja jezika. Preporučuju se slikovnice ili jednostavne slike. Puno slušanja. Čitanje također pomaže. 

Potražite takav način učenja jezika na YouTubeu, vidjela sam postoje kanali koji podučavaju razne jezike na taj način. Ja sam ovo odlučila isprobati i testirati na sebi iako već znam da djeluje jer sam pomoću toga, a da nisam imala pojma, naučila većinu engleskog jezika - svi vi jeste. TV, filmovi, igrice, glazba - sve to možete i trebali biste korisiti u učenju jezika.

Ovoga puta odabrala sam korejski jer mi se nekako svidio kada sam gledala Parazita (inače, napisala sam i recenziju za taj film u randomu u koji pišem recenzije, Oči širom zatvorene) i jer bih voljela naučiti barem jedan azijatski jezik. Za korejski vele da je jednostavniji za početnike od kineskog i japanskog i da ima jednostavnije pismo. Za sada samo slušam zvukove jezika na YouTubeu, nisam se puno susretala s njim jer ikada nisam baš imala interesa za korejsku kulturu i njihove k-drame i koješta. Ako imate kakav dobar film za preporučiti da je na korejskom, neki dobar show, seriju - molim vas pišite. 

I ako ste zainteresirani za učenje jezika, istražite malo više o ovom što sam danas pisala. 

Ja sam evo, obrisala i Duolingo s mobitela jer sam shvatila da je to čista memorizacija koja nije baš korisna jer ne uključuje istinsko razumijevanje jezika. Koristit ću ga na laptopu isključivo za vokabular (kao i Tinycards). 

S ruskim mi već baš jako dobro ide i to bš zato što puno slušam, pratim ljude koji govore ruski i jučer sam odgledala Tko je smjestio Crvenkapici s ruskom sinkronizacijom. Isto ću i talijanskim. I tako. Baš sam pozitivna i uzbuđena. 

Uči li netko ovdje korejski? Kako vam ide? Pišite.