Umjetnost motivacije

Prvi dojmovi

Treći tjedan fakulteta je već završava, a ja eto tek sad sjedam za laptop i pišem vam o prvim dojmovima i to u pauzi između predavanja. Toliko imam posla, samo ću to reći.

Za sve vas koji ste iz Zagreba/Hrvatske, a razmišljate o Zdravstvenom Veleučilištu, imajte na umu da su priče o njihovim groznim rasporedima i neorganiziranosti itekako istinite. To je jedan od razloga zašto nisam imala vremena napisati poglavlje u Umjetnosti motivacije. Na faksu sam gotovo cijeli dan i bit ću prisiljena nositi knjige (i već jesam) kako bih učila na faksu za opširne i teže predmete koji zahtjevaju puno vremena, poput anatomije ili fiziologije.

Dakle, raspored je koma. Meni nije problem dugo biti na faksu dok god imam kavu i hranu, ali smeta mi što su razlog dugog boravka na fakultetu zapravo česte pauze od po sat-dva za kojih zapravo ne stigneš nigdje pa si prisiljen boraviti na faksu.

Da imamo predavanja jedno za drugim, bili bi gotovi do tri popodne. Pauze u buduće planiram iskoristiti za učenje jer je u suprotnom sve gubljenje vremena.

Predmeti su sjajni, interna medicina, anatomija, medicinski engleski, kirurgija, psihijatrija, pedijatrija, ortopedija (ima ih ih predosadnih, meni su najdraži ovi sa čistom medicinom)...

Anatomija mi ide, volim ju učiti, ali ima toliko toga, a malo je vremena. Prošli smo već čitavi kostur i prelazimo na mišiće. Internu također volim iako je zaista ima puno i svi se žale na nju.

Prvi tjedan sam imala dojam da su ljudi ozbiljniji nego na prošlom fakultetu gdje nitko ništa nije radio, ali sam se razočarala kada sam već drugi tjedan počela slušati o tome kako ljudi planiraju nabaviti ispit iz interne ili engleskog. 

Dakle, to su budući zdravstveni radnici i planiraju niti ne naučiti ono što imaju kao predmet. Meni je to apsurdno, da netko tko će raditi u bolnici nije ni naučio ono što je trebao na fakultetu.

Od ostalih pak čujem da ZVU nije ni faks nego više kao tečaj što mi je bilo smiješno jer se ljudi konstantno žale kako je teško i naporno, ali mislim da je to zato što ponovno nitko ništa ne radi.

Polako gubim nadu u ove "lošije" fakultete i veleučilišta jer očito nikome nije stalo da iz njih izađu obrazovani ljudi sa adekvatnim znanjem.

Usput, ovaj nastavak je zbrda-zdola jer ništa drugo ovdje ni ne stignem napisati. Ne stignem ni skinuti lak s noktiju, u pauzama učim anatomiju i to mi je sad glavni posao, živim na kavi i od menze, cijeli dan sam dehidrirana, (već osjećam zdravstvene posljedice toga pa sam se jučer natankala čajem i vodom), a sredinom jedanaestog mjeseca ću se krenuti spremati za prijemni.

Bit će teško i bit će odlično i već dobijam dašak iskustva koje bih mogla jednog dana imati na medicini.

Jedva čekam.

Više ću pisati u Dubioze ovih dana, to već vidim, a planiram otvoriti i jednu novu random knjigu sa sličnom namjenom koju imaju Dubioze, ali o tome ćemo još vidjeti. O tehnikama i trikovima koje sam spoznala za sad  što se tiče učenja (pogotovo za anatomiju) ću pokušati napisati ovaj vikend.

Toliko do mene zasad, nadam se da vama nije ovoliko ludo kao i meni.

Kako vam ide?

Do sljedećeg puta.