Umjetnost motivacije

Bilješka prije svega

Prije nekoliko dana sam švrljala po laptopu, bila na YouTube-u i gledala videe o učenju.

To mi je već postala navika, poput malog rituala prije nego što se ozbiljno primim učenja. Pored sebe sam imala kavu, na stolu sam pripremila sve materijale i knjige. Samo sam trebala početi.

I onda mi je sinulo da napravim ovo.

Pišem i Dubioze, ali ovakvim temama nije mjesto tamo jer sam rekla da ondje neću zapisivati kako se osjećam.
Sada se osjećam ovako - siječanj je, maturu ponovno pišem u lipnju, a najvažniji ispit od svih - prijemni ispit, je u srpnju. Do tad ima još pola godine, ali to je najgora stvar koju si možete reći prije nekog životno važnog ispita i događaja.

Ima vremena.

Možda i ima, ali to vrijeme onda trebate iskoristiti. Evo kakvu sam ja grešku prošle godine napravila, koja me koštala upisa na fakultet koji želim: oko jedanaestog mjeseca krenule su pripreme i ja sam učila kao blesava. A onda sam poludjela, preforsirala se i bacila knjige iz kemije i fizike u neki kutak u svojoj sobi i rekla si da ću odmoriti od toga i krenuti preko zimskih praznika

Ali znate što? Nisam uzela knjigu u ruke do šestog mjeseca. Na to mislim da nisam pošteno sjela za knjigu i efikasno učila za maturu skoro pet mjeseci. Samo sam se pravila da učim i samu sebe uvjeravala da zbilja radim. Za prijemni, jedan od najtežih ispita koji možete polagati za fakultet, nisam počela učiti sve dok nije ostalo tjedan dana do toga. Čula sam da mi je prijateljica koju znam iz osnovne upisala isti faks na engleskom (dakle, prošla je prijemni) i dobila sam nagli nalet (ogromni nalet!) motivacije.

Tjedan dana prije, sjela sam u svoju sobu i čitave dane učila biologiju, kemiju i fiziku i nadala se da će me to upisati na taj fakultet. Nisam izlazila van, iz sobe bih izlazila samo pojesti nešto i istuširati se. Da ne govorim o tome kako dan prije prijemnog nisam spavala od stresa, sanjala sam formule iz fizike u nekom polusnu i nisam se uopće odmorila. A ujutro sam još popila kavu i kada se to izmiješalo s uzbuđenjem i adrenalinom, tresla sam se kao šiba. Plus, bilo je ljeto, u zraku 30°C i osjećala sam se odvratno, neoprane kose i neispavana.

Kada sam vidjela da nisam prošla, nije mi bilo jasno što je pošlo po krivu.

Sada vidim kakve sam greške radila. Zato sam otvorila ovu knjigu, jer ne želim biti budala i ove godine, previše toga mi je na kocki. Svaki dan (ili svaki drugi, treći dan) ću napisati nešto motivaciji, što sam radila za prijemni, za maturu, ili što sam općenito radila, a da je produktivno i podijeliti pokoji savjet o učenju jer znam da toga svima nedostaje.

Dakle, motivirat ću sebe pisanjem ovog i nadam se vas koji ovo čitate. Također, ovo planiram pisati dok ne upišem fakultet koji želim, koliko god mi za to bude bilo potrebno vremena... A možda i nakon toga, ovisi koliko će vas željeti da to pišem i koliko ću stizati od obaveza.

Nadam se da sam vas ovom mojom malom anegdoticom potaknula (barem vas maturante ili trećaše) da se ne zezate s tim stvarima. Upis na fakultet je ozbiljna stvar. Također, napomena. Ovime ne pokušavam pametovati kao što to neki vole misliti, jednostavno ovo radim kako bih sebe motivirala, a usput i pomogla nekome tko je možda u sličnoj situaciji ili mu jednostavno treba savjet.

Toliko za sada, govorit ću još o ovome u idućim nastavcima.

Pozdrav i nadam se da će vam ova knjiga biti od koristi.

EDIT (15.12.2020.): Većina savjeta koje dajem u ovoj knjizi i nisu nešto korisni i ne slažem se više s njima. Ja sam pisala ovo dok nisam imala pojma kako se kvalitetno uči. Ako tražite KORISNE savjete, preporučujem da preskočite ovaj dnevnik rada i dođete na poglavlje pod nazivom "Kako učiti efikasno" jer tu krećem s pravim savjetima za učenje.