Umjetnost motivacije

1. Dan - biranje fakulteta

Odabrati ono što ćete studirati nikada nije lako, pogotovo ako u glavi već nemate barem otprilike ono što biste voljeli raditi u budućnosti.

Naravno, neka zanimanja ne zahtjevaju fakultet, ali jasno je da ne možete biti liječnik bez medicinskog fakulteta ili psiholog bez završene psihologije. Ponekad će i biranje srednje škole dosta ovisiti o tome na koji fakultet želimo ići.

Ovdje ima dosta osnovnoškolaca, pa bih radi toga voljela podijeliti kako sam ja došla do otkrivanja svog poziva - odnosno medicine.

Jedno ljeto, na prelasku sa šestog u sedmi razred, pogledala sam prvu epizodu serije Dr. House (da, jako originalno, znam). To me tada jako zaintrigiralo i tada sam se po prvi put zaista zainteresirala za medicinu i bolesti.

Dijete kakvo sam bila, znatiželjno i željno znanja, to ljeto provela sam nad medicinskim knjigama koje smo imali kod kuće bilježeći bolesti koje bi mi se činile zanimljivima, i ako bih se dokopala interneta, bolesti koje sam čula na Houseu bi potražila tamo i prepisala sve o njima.

Tako sam prvi put saznala da postoje tumori na srcu i da postoji bolest zvana fibrodisplazija ossificans progressiva kod koje se svo meko tkivo okoštava i pretvara u kosti. Zaintrigirale su me teške bolesti, a s druge strane počela sam sama učiti o tome kako tijelo funkcionira, nagovorila sam baku da mi posudi iz knjižnice neku knjigu iz neurologije i od tamo bih precrtavala mozak i označavala organe u njemu.

Ovime želim reći da ako vas nešto trenutno zanima i želite znati više o tome - pa saznajte više o tome, ne gubite vrijeme! Ja sam te stvari radila čitavo ljeto i od tada me medicina drži.

2008. godine u Zagreb je došla popularna izložba Bodies revealed. Ne znam je li itko od vas bio na njoj. Otišla sam tamo sa obitelji i još više upoznala kako ljudsko tijelo izgleda, jer su bile izloženi dijelovi ljudskog tijela (i to pravih tijela, ispunjeni nekom tekućinom koja ih je održavala "svježima"). Nikada to neću zaboraviti.

Ja uz medicinu imam još mnogo drugih interesa, ljudi su na primjer uvijek mislili da ću se baviti umjetnošću, ali eto - znanstvena strana je ipak prevagnula.

Po meni je to najbolji način, istražite o onome što vas zanima i u čemu se vidite, to vas ništa ne košta, samo ćete naučiti još više i vidjeti želite to ipak ili ne.

I one priče da ne možete upasti na neki fakultet zbog toga i toga zaboravite - meni su cijeli život govorili da ne mogu na medicinu bez 5.0 prosjekom pa eto sad znam za ljude koji su upali sa prosjekom 3.7.

I ako već imate jasnu sliku onoga što želite, ne dajte da vas pokolebaju. Meni su već u osnovnoj pričali kako je to teško i požrtvovno i da se na prvoj godini medicine seciraju leševi. Nije mi se tad gadilo, a ne gadi mi se ni sad kada sam zaista vidjela pravi leš i dijelove leševa kada sam bila na Danu otvorenih vrata medicinskog fakulteta. Mogu vam oni pričati što god želite, ali raditi posao koji ne volite i ići na faks koji niste imali ni na kraju pameti da ćete ga upisati je grozno.

Ja to sad znam, nažalost i prvi tjedan kada je počeo faks sam bila užasno nesretna, srce mi se slamalo.

Slijedite svoje interese, bez obzira na to traži li se to ovdje kod nas ili ne. Istražite sve mogućnosti koje uzmete u obzir. Učite, potrudite se za sebe.

Svaki dan barem malo. Naizgled to nije ništa, ali kad se okrenete sve se promijenilo i znate više nego što se prije znalo. Radite malo i kvalitetno, a onda tempo pojačavajte.

A ne kao ja, u tjedan dana pokušat' naučit' cijelo gradivo kemije, biologije i fizike iz srednje škole.

Nije ni čudo da nisam upala.

To je to od mene za danas, nadam se da sam pomogla, a ako nisam, nadam se da sam barem bila zanimljiva.

Do sutra.