Umjetnost motivacije

32. dan - hvatanje u koštac s neradom

Eto mene samo nakratko da se javim - otkad sam objavila zadnji nastavak nisam bila u mogućnosti niti pisati niti učiti za prijemni i kao što sam i mislila, ta činjenica me razara više od ičega.

Zašto?

Zato što me u tom spriječava fakultet koji sam morala praktički na silu upisati - naime drugi mjesec je mjesec za ispite.

Znala sam da ću morati barem deset dana rezervirati za učenje, ali svejedno se ne osjećam dobro dok ne učim za ono što bih zapravo morala.

Nadam se da me barem netko razumije.

Osjećam kao da nazadujem s napretkom iako znam da desetak dana neće puno pokvariti ono što sam naučila. Bojim se da hoće, iako neće. Grozan osjećaj.

Zato eto, javljam vam se s tim. Kako sam rekla da ću ovdje pisati o tome kako napredujem sa učenjem za prijemni, a nisam učila za prijemni, nisam imala baš mnogo razloga pisati ovdje osim možda savjeta, ali savjete želim uklopiti u ono što radim.

Već idući tjedan, u srijedu počinjem učiti za prijemni (napokon) i jedva čekam.

Dotad možda napišem neko poglavlje sa savjetima, a već duže vrijeme planiram poglavlje u Dubiozama i Sutonu.

Toliko od mene zasada.

Nadam se da barem vama učenje ide dobro i da radite koliko želite, što god to bilo.

Pozdrav do idućeg puta.